Godina rušenja mitova

Ova je godina na odlasku godina trježnjenja, rušenja mitova, ponovnog propitkivanja nekih političkih i gospodarskih rješenja koja su, barem do ove prekretnice, bila gotovo izuzeta svake javne kritike. Najvažniji mit koji je srušen onaj je o slobodnom tržištu koje regulira samo sebe i u kojem najbolje prolaze najkvalitetniji, a propadaju loši i neefikasni.

U tom idealnom tržišnom svijetu, uvjeravali su nas vrlo “ozbiljni” stručnjaci, država samo stvara okvire za najbolju moguću konkurenciju, i tu njezina uloga prestaje. Otrježnjenje je bilo bolno. Tek kada je svijet zahvatila svjetska financijska i gospodarska kriza, odjednom smo shvatili da ne postoji idealno tržište, čak ni nešto što bi mu bilo nalik. Jer da ga ima, američka je autoindustrija ove godine trebala propasti. Amerikanci nemaju nikakve šanse u koliko-toliko fer utakmici s europskim i japanskim proizvođačima.

Američki su automobili, kada ih usporedimo s drugim svjetskim brandovima, ružni, skupi, zastarjeli te jednostavno previše troše. Umjesto da takav nekonkurentan proizvod propadne, odjednom se u priču uvlači američka vlada koja posrnulim divovima daruje desetke milijardi dolara. Spašavanje autoindustrije samo je najbolji primjer onoga što države rade kako bi progurale svoje korporacije. Kada kriza nije tako očita, metode protekcije puno su sofisticiranije pa ih nije uvijek lagano razotkriti.

Ove je godine srušen i mit da privatni vlasnici odgovaraju za svoju poduzeća, pa kada im dobro ide, dobro zarađuju, no zato završavaju na prosjačkom štapu kada im loše krene. Ali ne. Korporacijski kapitalizam vrlo često funkcionira kao suvremeni antipod Robina Hooda. Kada korporaciji ide dobro, profit beru vlasnici i top menadžeri, ali kada zaškripi, država uzima od siromašnih poreznih obveznika kako bi spasila velike posrnule kompanije.

Pao je i mit da se cijene nafte formiraju na tržišnoj osnovi. Što se to toliko tržišno dogodilo da je cijena crnog zlata u posljednjih nekoliko mjeseci pala više od tri puta. Kada smo već kod nafte, treba podsjetiti da analize i prognoze “uglednih burzovnih stručnjaka” vrijede koliko najobičnije gledanje u staklenu kuglu ili, u boljoj varijanti, bacanje graha.

Objašnjenje da je nafta skočila na 140 dolara zato što je stiglo ljeto, pa ljudi odlaze na godišnji odmor, može se mačku objesiti o rep. Gore navedeni srušeni mitovi su globalni, ali nešto se značajno dogodilo i u našem dvorištu. Uvjerili smo se da koncepcija razvoja ne može počivati na zaduživanju i prodavanju “obiteljske imovine”. Prije ili kasnije tome lagodnom životu na vjeresiju dođe kraj.