GONG dugo tvrdi da većina stranaka nema čiste račune

Vlast košta, a HDZ-u nikada ništa nije bilo preskupo da bi se vlasti dokopao ili se na njoj održao. U toj su stranci uvijek bili svjesni druge strane jednadžbe – vlast puno i donosi. Otud i takva darežljivost u dijeljenju novca, naročito novca na koji nije plaćen porez, odnosno novca koji je ilegalnim kanalima, najčešće iz državnih tvrtki, našao put do stranačkog sefa, a iz njega pristašama i važnijim dužnosnicima.

Teško je vjerovati da Jadranka Kosor nije znala kako novac u stranku dolazi (sjetimo se Sanaderovih riječi “Ona je uvijek sve vrijedno zapisivala”, pa ako su istinite, bilo bi zanimljivo vidjeti te bilješke) i kako iz stranke odlazi. Preblizu je bila vrhu da bi joj takvo što promaknuti. Jedino što bi joj moglo ići u prilog je teorija po kojoj ju je Sanader postavio za premijerku jer je vjerovao da je dovoljno nesposobna da nikada ne uspije otkriti što je i kako radio. Međutim, pokazala se dovoljno sposobnom da ga, ako ne već osobno strpa u pritvor, onda da barem stvori uvjete da tamo završi. Pritom je u veliku opasnost dovela i vlastitu stranku. Pokazalo se, naime, da je HDZ izbore jednostavno kupovao.

Novac iz crnih fondova koje su hadezeovci nesmiljeno trošili služio je samo da se birače zaspe lavinom reklama i podrške poznatih ljudi kojima je srce kucalo za HDZ-ov novčanik. Često su tu potporu stranci davali oni isti kojima cijelo društvo uplaćuje novac jer su zaslužni umjetnici. Tako su se podrškom HDZ-u uspjeli dvaput okoristiti. Ako su točni objavljeni podaci, a nemamo razloga u njih sumnjati, HDZ nije ni legalno ni legitimno na vlasti. Legalitet je izgubio jer je izbore dobio nepošteno, a legitimitet nema još otkako je Ivo Sanader otišao jer se nije podvrgao testu novih izbora. Svaki hadezeovac koji tvrdi da Vlada ima legitimitet zapravo priznaje da je vladavina Jadranke Kosor kontinuitet vladavine Ive Sanadera. Međutim, predsjednica HDZ u nečemu ima pravo i to joj se mora priznati. Ne može biti točno da su samo kampanje u kojima je ona osobno sudjelovala financirane prljavim novcem.

Nije moguće da se stranka tako kriminalno ponašala samo u njezinoj izbornoj jedinici i u njezinu srazu sa Stjepanom Mesićem na predsjedničkim izborima. Novac je zasigurno trošen i drugdje, i to nesmanjenom žestinom. GONG nakon svakih izbora upozorava na to da većina stranaka ili kandidata nema čiste račune. HDZ je u njegovim izvještajima uvijek uvjerljivo najgori, ali ne treba zaboraviti ni druge. Znakovit je izvještaj američkog Nacionalnog demokratskog instituta iz 2005. godine u kojem analizira financiranje stranaka u 22 države. U intervjuima s “devet uglednih osoba iz Hrvatske, nijedan iz vladajuće stranke” doznao je da svi znaju za ilegalno financiranje stranaka, ali da nitko zbog toga nije pretjerano zabrinut. Kao i u izvještajima u ostalim zemljama, većinom afričkima, preporučeno je rigoroznije zakonodavstvo. Možda ne bi bio loš prijedlog da svatko komu se dokaže, važno je inzistirati na tome “dokaže” jer to podrazumijeva sud, da je na vlast došao ili ju je pokušao osvojiti ilegalnim novcem, s vlasti mora otići. Zauvijek. I to bi se moralo odnositi i na pojedince i na stranke.