Parkour/ADD? For real? U Hrvatskoj? O, da! Sjećate se francuskog filma Yamakasi s famoznim trash podnaslovom (kojeg se ni Bruce Lee ne bi posramio), Samuraji našeg doba iz 2001.? Fantastične scene koje oduzimaju dah uprizorile su au naturel ljudski pokret: skakanje sa zgrade na zgradu, hodanje po zidovima, vrtoglavi loopinzi... Mi iz redakcije smo ostali fascinirani viđenim do današnjih dana, a poneki su se u međuvremenu oprobali i u preskakanje jaraka, tri stepenice odjednom…
Krajem kolovoza su se rijeke fotoreportera slile u zagrebački Maksimir kako bi popratili gostovanje dva Yamakasija (koji su i glumili u gore spomenutom filmu), Laurenta Piemontesija i Yanna Hnautre. Šala, šala, naravno… Zašto bi hrvatski mediji uopće ovjekovječili gostovanje dvaju pravih ljudina, svjetskih urbanih legendi u metropoli pored svih tih naših celebova?! Laurent i Yann Hrvatsku su posjetili u sklopu trećega po redu Parkour/ADD Motion Toura. No, prije nego vas upoznamo s njima, vratimo film unatrag - čak i prije gore spomenutog stvarnog filma, sve do kraja 19. stoljeća, kad je časnik francuske ratne mornarice Georges Hébert osmislio i prakticirao méthode naturelle (prirodnu metodu). Sjedinio je elemente atletike, gimnastike, borilačkih vještina i penjanja u cilju što boljeg i efikasnijeg kretanja po okolišu. Upozoravamo da je svaka sličnost sa übermenschom (nadčovjekom) tada popularnog njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea namjerna!
Hébertovu metodu 50-ih godina prošloga stoljeća nastavio je razvijati bivši francuski vojnik i pripadnik elitne postrojbe vatrogasaca Raymond Belle. Njegov sin David bio je dio legendarne skupine Yamakasi oformljene 1997. godine u Parizu čiji su članovi, osim njega i naših zagrebačkih gostiju, bili još i Châu Belle Dinh, Sébastien Foucan, Guylain N'Guba Boyeke, Charles Perriere, Malik Diouf i Williams Belle. Njih devetorica modernizirali su i prilagodili méthode naturelle urbanom okolišu te tako spontano razvili disciplinu koju su nazvali L’Art du Deplacement (umjetnost kretanja, skraćeno ADD).
Davidu je to bilo malo previše jer je prelazilo granice méthode naturelle u čijem je duhu bio odgajan, pa je formalno prisvojio izraz parcour te odskakutao dalje napustivši Yamakasije zajedno sa Sébastienom Foucanom. Igrom slučaja i zahvaljujući filmu, izraz parcour postao je planetarno popularan, pa se ustalio u jeziku i kao ime za ADD. Danas nema tako striktne podjele pa se umjetnost kretanja manje-više ujedinila u jedan pojam parkour/ADD.
Ova se disciplina pojavila u Hrvatskoj tek nakon projekcije filma Yamakasi. Odjednom se na asfaltu i krovovima zgrada pojavila nova urbana skupina klinaca, odjevena u široke majice i trenirke, s neobičnim ciljem: da treniraju, umjesto da provaljuju u trafike, kupuju jeftino vino u točionicama, oblokavaju se na klupicama po parkovima, demoliraju tramvaje, igraju PlayStation do besvijesti... Doista čudan sociološki fenomen, netipičan za high-tech stoljeće, ustvrdili su stručnjaci.
Parkour u Hrvata
Po zagrebačkim je krovovima prije nešto više od deset godina trenirala grupica od šest pojedinaca koja se zbog niza poteškoća (poput nedostataka informacija o treningu, otežanog kontakta s instruktorima u inozemstvu te neshvaćenosti naše okoline) ubrzo i raspala. Trenirati parkour/ADD nastavio je Mirko Svrabić, koji je danas nešto poput urbane legende parkoura jer je upravo on zaslužan što se ova disciplina održala na našim prostorima. Godine 2004. u Zagrebu je osnovana neprofitna Udruga parkour, a osam godina kasnije, Mirko Svrabić i Saša Ševo otvorili su Parkour školu u Zagrebu koja surađuje s Parkour Srbijom i školom u Beogradu koju vodi Bogdan Cvetković. Traceuri imaju i svoju "dobru vilu", mladu i perspektivnu modnu dizajnericu Kristinu Ivković, koja vedri i oblači, razvijajući brand Skochypstiks.