Tata mi često priča o trekking i pustolovnim utrkama na kojima sudjeluje i nekako u sredini razgovora u priču se uvuče tema orijentacije kao krovne discipline svih njegovih pustolovina. Zanimljivo mi je to bilo slušati, ali u nekom trenutku - ili probaš ili go home.
Početkom ožujka upisala sam se s prijateljicom Marijom u Orijentacijski klub Kapela. Na prvom predavanju naučila sam vjerojatno i najbitniju lekciju: "Nisam se izgubila, samo sam odabrala pogrešan smjer", što u prijevodu znači "Bolje čitaj kartu i mijenjaj smjer". Nakon teorijske i terenske nastave, došlo je vrijeme za prvi test: Sprint utrka u Novim Dvorima u Zaprešiću.
Na start smo došli dosta rano, pa sam nekako stekla dojam da će nas biti malo, no pola sata kasnije skupilo se više od 150 natjecatelja iz raznih regija Hrvatske! Natjecanje je organizirano po kategorijama koje kombiniraju dob i spol, pa sam se ja natjecala u kategoriji Ž16 (cure do 16 godina). Naša je staza bila 1,7 km dugačka i trebalo je pronaći 14 kontrolnih točaka. Natjecatelji startaju u razmaku od 1 minute, a nakon prolaska startnih koridora ostaješ sam sa sobom na stazi. Zapravo, ti, kompas, karta i zdrav razum.
Zvuči jednostavno, ali dodajte tome i sprint trčanje, pa to baš i nije tako lako za početnika. Prve tri kontrolne točke bilo je lako naći, ali kad sam ušla u močvaru, nisam bila sigurna želim li provjeriti što se nalazi ispod površine vode i biljaka po kojima sam gazila. Nakon močvare, teren je bio nešto lakši, a ja sam se polako primicala cilju. Pred sam kraj, korigirala sam smjer kretanja i zapravo se nadmudrivala s ostalim natjecateljicama, ali to je dio utrke i zabave.
Moj najljepši trenutak na utrci? Prolazak kroz cilj s čipom na kojem su zapisane sve otkrivene kontrolne točke.... a ja sam ih skupila sve! Za prvu utrku (vjerojatno i prvu godinu orijentacije), rezultat nije bitan, bitno je sudjelovati i skupljati iskustvo, a ja sam jako zadovoljna postignutim!