Natjecanje koje je inauguriralo ovaj koncept je X-Alps, paraglidersko-planinarska utrka kojoj je cilj što prije proći Alpe, od austrijskog glečera Dachsteina do Monaca na Sredozemnom moru. X-alps okuplja najbolje svjetske letače i svojim epskim dimenzijama i snimkama koje oduzimaju dah oduševljavaju nas obične smrtnike posljednjih 10 godina.
Inspirirani ovom utrkom, prije dvije godine Španjolci su organizirali sličnu utrku, X-Pyr. Njen je cilj proći "njihov" planinski lanac, Pirineje, od zapada na istok, točnije od Biskajskog zaljeva na Atlantskom oceanu do mediteranskog gradića Port de la Selva. Dok na X-Alps natjecanju još nikad nije nastupio niti jedan hrvatski predstavnik (osim Joška Božića koji je na jednom od prvih izdanja utrke bio logistička podrška meksičkom pilotu i poznatom visokogorskom penjaču, Carlosu Carsoliu), na ovogodišnjem je izdanju X-Pyra prvi put nastupio hrvatski tim. I to prvi, pa – ženski.
Iskusna para-jedriličarka, Jasna Lalić, iskoristila je činjenicu da je radila u Španjolskoj i letjela iznad Pirineja i uspjela dobiti dozvolu organizatora za nastup. Za logističara je izabrala svoju prijateljicu, instruktoricu i osvajačicu medalja s mnogih natjecanja, zagrepčanku Sonju Papež. Osim što je zahvaljujući njima Hrvatska prvi put imala predstavnika na takvom natjecanju, bio je to i prvi sveženski tim na X-Pyru. Djevojke nisu samo nastupile, već su i završile utrku i to ne na posljednjem mjestu. Dovoljan razlog da o svemu popričamo s Jasnom.
Koja je tvoja priča s padobranskim jedrenjem? Kako, kada i zašto si počela, zašto ti se toliko sviđa?
O padobranskom mi je jedrenju, bilo je to 2003. godine, sa smješkom i posebnim sjajem u očima pričao jedan prijatelj. Nešto kasnije probala sam let u tandemu i to je bilo to: najbolji osjećaj ikad!
Što te je privuklo X-Pyr natjecanju?
Oduvijek sam htjela osjetiti iskustvo letenja koje uključuje i noćenje u prirodi, ali sam se bojala učiniti to sama. X-Pyr je odlična prilika za to.
Približi nam još malo ovo natjecanje i izazove koje donosi pred pilote i njihove pomoćnike?
X-Pyr je relativno novo avanturističko natjecanje, koja se održava svake parne godine. Ove je godine počelo 13. srpnja kada je 30 odabranih pilota krenulo u prelazak cijelog planinskog lanca Pirineja bilo leteći na paraglideru ili pješke. Ruta se sastoji od određenih kontrolnih točaka koje, između ostalog, uključuju i Aneto (3404m), najviši vrh kontinentalne Španjolske. Piloti su obavezni nositi opremu za letenje tokom čitave trke, npr. uređaj za praćenje koji omogućuje tisućama ljudi gledanje njihovog kretanja online. Piloti se kreću do 17 h dnevno , dok im je obavezni odmor od 22:30 do 5:30. Prema pravilima, kada prvi pilot završi utrku, ostali imaju još 18 sati da stignu što je dalje moguće, po mogućnosti u cilj. S pilotom u konstantnoj vezi mora biti asistent koji je odgovoran za ostalu opremu, prehranu, daje meteorološke savjete i generalnu podršku. Svaki asistent također nosi svoj uređaj za praćenje.
Kako si se pripremala za ovaj prilično zahtjevan pothvat?
Trenirala sam ozbiljno nekoliko mjeseci. Svaki sam dan trčala 8-10 km, a preko vikenda sam išla ili na planinarske ture s teškim teretom na leđima ili sam letjela ako je vrijeme dozvoljavalo. Planinarsko iskustvo neophodno za ovakvu utrku imala sam i od prije. Prošla sam vjerojatno sve planine u Hrvatskoj, a dok sam radila u Španjolskoj planinarila sam u Valenciji i Kataloniji. Prošla sam i neke druge djelove Pirineja, a ponešto i slovenskih planina. Penjem se, vozim brdski bicikl, probala sam neke via ferrata rute i kanjoning.
Kako si pronašla partnericu i kakav ste bili tim?
Sonju poznajem od kad sam se počela baviti letenjem, dakle već 11 godina. Pričale smo o tome i složile se oko toga da bi avantura u Pirinejima bilo odlično ljetovanje. Bile smo izvrstan tim i na taj način smo još učvrstile prijateljstvo. Jako dobro smo funkcionirale pod pritiskom i imale smo totalno povjerenje jedna u drugu.
U čemu se razlikuje ovo natjecanje u odnosu na ostala "normalna" natjecanja u padobranskom jedrenju?
Na „normalnim“ paragliding natjecanjima sve se svodi na letenje po zadanim točkama. Kombinacija hodanja i letenja čini ovu vrstu natjecanja fizički puno zahtjevnijom. Između ostaloga, uključuje i faktor strategije te dobro poznavanje meteorologije.
Ispričaj nam kako si doživjela i proživjela X-Pyr.
Organizacija je bila više nego odlična, za svaku pohvalu! Najviše me se dojmilo sveukupno letenje i hodanje po prekrasnoj i zanimljivoj prirodi. Nije bilo opasnih situacija, ali je stalni umor koji se ne može izbjeći pojačavao dojam opasnosti u pojedinim situacijama. Zanimljivo mi je bilo promatrati na sebi kako se ponašam u kriznim situacijama kojih je bilo. Krize i služe tome da se prevaziđu vlastite granice. Konkurencija je ove godine bila izuzetno jaka. Među prijavljenima bili su neki od najboljih svjetskih pilota. Unatoč tome, najgori mi je trenutak bila spoznaja da neću doći do cilja. Nakon pobjednika, Chrigel Maurera, koji je 437 km dugu stazu prošao za nešto manje od četiri dana, još je samo sedam pilota uspjelo u roku doći do kraja. Meni je do obale Sredozemnog mora nedostajalo još 108 kilometara.
Jesi li što naučila iz svega i bi li htjela još koji puta nastupiti na X-Pyr?
Jako puno sam naučila o sebi i o tome koliko je u stvari potrebno treninga i ulaganja u taj sport. Naravno i da bih voljela to ponoviti; možda na istoj ili na nekoj drugoj ruti. No nažalost, teško da ću to uspjeti jer imam "normalan" posao, pa za žešće treninge ostaju samo vikendi. Natjecatelji koji su u vrhu tog sporta su profesionalni sportaši potpomognuti jakim sponzorima. Normalan čovjek je ograničen vremenom i da bih im mogla konkurirati morala bih dati otkaz.
S obzirom na doživljeno, vidiš li sebe ili nekoga iz Hrvatske danas-sutra na X-Alpsu?
Nažalost ne. Za takvo natjecanje treba godinama trenirati uz jaku motivaciju i resurse. Zasada ne vidim tko bi to mogao biti Hrvatskoj.