Prvi srpnja 2025. godine. U ponoć u Sarajevu vatromet. Ushićeni predsjednik govori: “Nakon Crne Gore i Srbije, BiH je postala 31. članica EU”.
Nekoliko godina poslije turisti koji se voze autocestom A1 do Podgorice zastaju na vidikovcu iznad Neuma. Gledaju velebni pelješki most. Turistički vodiči objašnjavaju djeci kako se morao graditi jer je Europa tu bila presječena. Sada, kada više nije, most je ostao kao lokalni priključak s Pelješca na autocestu. A koštao je više od 200 milijuna eura. Teško će vodiči djeci objasniti zašto Europa nije mogla izgraditi autocestu kroz državu (BiH) koja je već daleko prije mosta istaknula želju da želi biti dio iste te zajednice. Dakle i teritorija. Što će objasniti vodič ako netko od djece upita zašto je Europa uoči ulaska RH u EU napravila presedan u korist BiH oko Luke Ploče, a nije u “istom paketu” riješila Neum. Kako je to na koncu i dogovoreno Washingtonskim sporazumom.
Europa je samo dva puta mijenjala pravne stečevine kako bi udovoljila državama koje nisu njezine članice. Jednom, kada su dopustili Rusiji pristup do njihove enklave (luke) Kalinjingrad kroz teritorij Europske unije. Drugi slučaj je obrnut i puno više na štetu EU. Dopušteno je da BiH kroz teritorij Europske unije ima pristup europskoj luci (Pločama). Čak i to da BiH ima privilegiju iz te luke u treće zemlje izvoziti proizvode koji nisu dopušteni u EU. Iako je naglašeno da je to ustupak bez presedana, ipak se mora naglasiti kako BiH na njega ima pravna, gospodarska, moralna i druga uporišta. Prije svega u Washingtonskom sporazumu. Tada su potpisana dva dokumenta o Neumu i Pločama koji su bila u međusobnoj povezanosti. Po tom ugovoru, RH ima pravo 99 godina na nesmetan prolaz kroz Neum. Do 2093. godine.
Iako je nakon svega upitna legalnost Washingtonskog sporazuma, RH je ispunila obećanje o Pločama. I to sada u puno težim okolnostima kada uz Zagreb o Luci Ploče odlučuje Bruxelles. Utoliko je čudnije zašto RH nije radikalizirala pitanje prolaska kroz Neum. Osobito što je BiH (2008.) s EU potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Dakle, čeka ulazak u istu zajednicu u kojoj je danas Hrvatska.
Bez obzira što nije realan ulazak BiH u EU za desetljeće(a), ipak Bruxelles šalje loš znak gradnjom mosta; ne računamo dugo na BiH. A upravo je Neum mogao biti jedan od najvećih i europskih i hrvatskih uloga u rješavanju opasne krize BiH na vlastitu korist. Čudi da nikada nitko nije iznio ideju – proglašenja Neuma europskim distriktom. Barroso, Füle, pokrenite taj proces odmah! Na takav način bi EU dio BiH (Neum) već primio u svoje članstvo. Višestruku korist od toga bi imali i Europa i Hrvatska, a osobito BiH. Europa bi time prirodno počela zaokruživati i proširivati svoj teritorij (s BiH), a Hrvatska bi izbjegla skupa i nesigurna umjetna povezivanja mostom, tunelom, koridorom, pontonom... Na koncu, ako “zemlju čine ljudi”, onda je već sada Neum stopostotno europski jer u njemu su gotovo svi stanovnici Hrvati s putovnicom EU. Takav bi bio i rezultat referenduma.
U BiH već postoji jedan distrikt – Brčko. Njime upravljaju Amerikanci. Neumom bi Europljani imali ravnotežu u BiH.
Dakako, u Neumu se ne bi derogirali zakoni BiH i teritorijalni integritet. On bi bio samo prethodnica usklađivanja zakona s europskim i ulaska cijele države u zajednicu kojoj ionako teži. Ovako su svakojako odsječeni od svijeta. Građani BiH do dolaska na more BiH dva puta prelaze granicu – u Metkoviću i samom Neumu. Proglašenjem tog teritorija distriktom EU imali bismo granicu manje, samo onu u Metkoviću.
Jedino bi trebalo u neumskom zaleđu napraviti granični prijelaz koji bi priječio ilegalni ulazak putnika i roba u teritorij BiH za koji vrijede europska pravila. Kao zahvalu za ovakav sporazum Bruxelles bi Sarajevu mogao uplati 200 milijuna eura (koliko košta most) za poticaje EU. Da ne bude cijela država ne um. Već baš kao europski Neum.