Grijeh podaništva

Poslije prepirke HDZ-a i Kaptola oko "Kosoričina zakona", kao i obično u sličnim javnim duelima, prisutni su i navijači. Jedni su uz Crkvu, drugi uz vlast. A većina, kao i uvijek u hrvatskoj demokraciji, i ne zna o čemu je riječ, o čemu se prepire i spori. Da će taj zakon Crkvu zanimati, bilo je znano od njegova spomena. A da će pak na nj ostati bez utjecaja, nije valjda niti pomišljala. Dok Vlada, nakon ignoriranja crkvenih primjedbi, uglavnom šuti, Kaptol se ljuti.

Nakon što je Kaptol zaobiđen, simpatizeri toga zaobilaženja gotovo da javno likuju. Ne zato što su im dragi HDZ i njegova vlast, nego puno više zato što im je drago da je vlast "popovima pokazala figu". Neskrivani se trijumf brani rečenicom: "Bilo je dosta upletanja Crkve u politiku!" Bi li se dogodilo ignoriranje crkvenih primjedbi da kardinal Bozanić nije vlasti nedavno zamjerio "podanički odnos prema EU"?

Ako je to mala osveta vlasti za tu kritiku, je li odluka vlasti da odmahne na crkvene zahtjeve ujedno i najava da je kraj utjecajima Crkve na politiku? Crkveni je vrh izgleda uvrijeđen ne samo ponašanjem vlasti oko zakona o istospolnima, nego znatno više nezahvalnošću HDZ-a, koji bez crkvene podrške vjerojatno i ne bi ponovno došao do vlasti. Crkva se stoga iznenadila! Pa u našoj politici često ne vrijede ni ugovori, a kamoli usmena obećanja ili "nešto što se podrazumijeva". Kako se "podrazumijeva" osvjedočila se.

Politička uloga Kaptola nezaobilazna je još od samog početka višestranačke Hrvatske. Bez upliva Crkve možda ne bi bilo ni slobodnih izbora ni Hrvatske. Neki to Crkvi nisu oprostili. A i mnoštvo drugih, koji su uvjereni da bez prijekora kardinala Bozanića o hadezeovskom "grijehu struktura" SDP, odnosno, po njihovu, "Račanove komunjare", nikada ne bi došao na vlast.

Preporuka Crkve biračima da ne biraju one stranke koje zagovaraju pravo na pobačaj, istospolne zajednice te slične svjetonazorske i političke vrijednosti, sigurno je imalo utjecaja da na posljednjim izborima dio glasača glasuje za HDZ, koji se trudio ostaviti dojam da je zagovornik drukčijih vrijednosti, tj. da je "hrvatska demokršćanska stranka". Od te je stranke Crkva očekivala da štiti vrijednosti koje je prije izbora zagovarala, pa i da joj honorira političku podršku. Kad tamo  nikada nije izglasovan zakon o neradnoj nedjelji, a na koncu su iz "Kosoričina zakona" iscurili i crkveni prijedlozi. Da su sada izbori, moguće je da bi i "podanički odnos" na rezultate imao sličan utjecaj kao i nekadašnji "grijeh struktura".

U našoj se politici nečija naklonost ne sklanja držanjem riječi, nego davanjem novih obećanja. Osobito pred izbore, kada se pričaju nove "lovačke priče". Između izbora u politici nema puno obzira. Dovoljno je gledati sadašnje loptanje s Čačićem. Naravno da ni Čačić nije janje. Ali nije ni ovca. A to što je učinjeno njemu već je na svoj način učinjeno i drugima. Svojim su ponašanjem u manje od dva desetljeća mnogi političari od politike učinili "nečasnu rabotu".

Došlo se do apsurda da se sve političare doživljava kao pokvarenjake, pa i lopuže. Zato već sutra nikoga neće "boljeti  ...." za Čačićem, kao što nije ni za Pašalićem, Tomčićem, Glavašom... Je li nekoć netko kukao kada su Mesić i Manolić dobili "vritnjak" iz HDZ-a? Općepučki je rezon uvijek prostački isti: "Tko ih šiša!?" Sa srozanim principima politika se svela na opći doživljaj moralne zdruzgotine.

Da su iz EU rekli da Hrvatska treba biti prvom zemljom u kojoj bi homo parovi potomstvo trebali dobivati začećem, vlast bi valjda i na to pristala! Što su zakoni biologije spram podaničke psihologije! Crkva je očekivala da će se HDZ između EU i njezina očekivanja odlučiti za nju, a nisu izbori?!