Gruzija - grob unilateralizma SAD-a

Jedno je od glavnih pitanja ovih dana hoće li dan kada je počeo obračun u Gruziji postati prekretnica u globalnoj povijesti. Američki i ruski vojni brodovi uz gruzijsku obalu sugeriraju situacije na kakve smo bili naviknuli u hladnom ratu, pa se govori i o obnovi stare bipolarne politike. No, jedino što je trenutačno jasno jest to da je Gruzija zapravo svježe iskopan grob u koji će biti pokopan američki unilateralizam, odnosno prevlast jake, velike i moćne supersile koja bahato kroji politiku na globalnoj razini.

Kada se raspao Sovjetski Savez, stvorio se idealan teren za izgradnju takve politike  Rusija je potonula na dno, a ideja zapadne politike bila je da takvu slabu Rusiju do neke mjere integrira u svoje sustave i organizacije kako bi postala tek jedna od mnogih. No, za samo osam godina Vladimir Putin stvari je okrenuo naglavačke i pomrsio račune onih koji su mislili da je Rusija na koljenima. Postalo je jasno da je riječ o jakom igraču koji je obnovio svoju vojnu silu i Europu drži u šaci s plinom i naftom te marljivo skuplja svoje petrodolare.

Pokazalo se i to da Medvedev nije nikakav Putinov posilni, već potpuno zreo državnik koji zna što hoće. Upravo on, zajedno s Putinom kao predsjednikom, inicirao je stvaranje niza labavih regionalnih organizacija poput Šangajske organizacije za suradnju čiji su se šefovi u srijedu sastali. Iako je primarno riječ o sigurnosnoj suradnji, tu se upleo ekonomski, odnosno energetski faktor, pa nije čudno što su jučer zemlje poput Kine, Kazahstana, Irana ili Indije zajednički objavile vrlo formalnu izjavu o tome da "problem s Gruzijom treba riješiti na diplomatski način".

Kada se s toga odmota celofan, ono što ostaje jest njihovo čuđenje zašto zapadne zemlje reagiraju toliko euforično i zašto pokušavaju na kolac nabiti zemlju koja je pokazala da je ponovno postala važan igrač. No, Zapad misli ozbiljno, pa se već spominju i sankcije protiv Rusije. S druge strane, premijer Putin ležerno je kazao da Rusija neće imati nikakvu štetu ako je Zapad ne primi u WTO.

Znakovito je da se sve to događa na početku kampanje za američke predsjedničke izbore, što je idealno vrijeme da se pošalje poruka u Washington da je Bushova era završena i da će sljedeći predsjednik s Rusijom morati drukčije razgovarati.

Nadasve glupo bilo bi očekivati povratak onakvoga hladnoga rata kakav smo poznavali. Politika, kao i sve drugo, evoluira. Stoga sve pokazuje da će se Americi početi polako približavati nove svjetske sile poput Rusije, Kine ili Indije. Svijet budućnosti vjerojatno će biti multipolaran. No, ostaje otvoreno pitanje kakvo će mjesto u tom novom svijetu zauzeti Europska unija koja dosad sebe nije previše pokušavala progurati kao samostalnog igrača koji bi mogao igrati jednu od glavnih uloga.