Mi Hrvati oslobođeni smo tereta kolektivne krivnje, sa sebe smo maknuli krivnju za genocid kakva nam se nametala iz Beograda, ali i pojedinih svjetskih centara moći! Haaška oslobađajuća presuda hrvatskim generalima ima i imat će i te kako dalekosežne posljedice na mnogim razinama. I u pravu je Milorad Pupovac kad kaže da će se ona odraziti na odnose u regiji. I hoće, i mora, i bilo je krajnje vrijeme za to! Jer bilo kakva druga presuda, bilo kakva presuđena inkriminacija koja bi bila prišivena generalima, bilo kakva presuđena inkriminacija koja bi bacila ljagu na “Oluju” samo bi nastavila onaj niz optužbi, onaj niz koji desetljećima propagira beogradska velikosrpska mašinerija laži o Hrvatima kao genocidnom narodu.
Nije bilo dovoljno što su Hrvati morali neprestano ispaštati zbog zločina ustaškog režima u vrijeme NDH, nisu bile dovoljne laži koje su se propagirale u komunističkoj Jugoslaviji. Sjetimo se samo teze o 700.000 pobijenih Srba u Jasenovcu – da ne idemo dalje – laži koje su širene svijetom, a Hrvati su se uvijek i nanovo morali opravdavati da nisu svi bili ustaše i zločinci.
Ta spirala beogradskih laži nastavljena je i potkraj 80-ih, pojačala se početkom agresije na Hrvatsku i BiH, i ona se neprestano ponavljala, sve do “Oluje”, koja je u Beogradu okarakterizirana samo kao nastavak genocidne hrvatske politike, i ništa više. Jer “Oluja” je za Beograd bila i jest agresija na “Krajinu” i operacija protjerivanja srpskog življa. I ne samo to. Beograd nikad neće priznati agresiju, ali zato je uvijeno pristao na tezu o izjednačenoj krivnji, o građanskom ratu, da smo svi mi isti. Haag je presudio da nismo isti! Mi smo pobjednici, a oni su poraženi. “Oluja” je čista kao suza, njome smo konačno pobijedili u ratu, potvrdili nezavisnost, oslobodili zemlju i porazili do kraja velikosrpsku politiku! Haaškom presudom velikosrpska politika i na međunarodnoj je razini doživjela konačni fijasko. I zato ništa više neće biti isto!
Ovom je presudom sprana ljaga i s Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, ljaga koju su mu nabacivali njegovi politički protivnici na čelu sa Stjepanom Mesićem. Nije postojala Tuđmanova Hrvatska, postojala je jedna Hrvatska s Tuđmanom na čelu kojega je birao narod i narod je bio iza njega. A gdje je sada Mesić? Mnogi bi se trebali posramiti nakon ove presude, ako uopće imaju srama. A Hrvatima bi trebala uliti novu energiju, koja je godinama sputavana zbog nametanja krivnje i odgovornosti za zločine. Sada ovu energiju treba iskoristiti da se oporavimo kao društvo i da počnemo s gospodarskim oporavkom!