Haag: Potraga za dokazima kojih nema

SUBOTA 12. 4.
Kilavi sindikati - mirna vlast
Iz neposredne blizine u zagrebačkoj Ilici promatrao sam danas rijeku ljudi koja je gotovo sat vremena tekla prema Jelačićevu trgu na prosvjedni skup. Učinilo mi se kao da je došla cijela Hrvatska, a i palo mi je na pamet da više nijedna stranka ne može okupiti toliko pristaša. To znači da je siromaštvo postalo najjača motivacija političkog pučanstva. Ali me razočaralo kolebanje oko poziva Mesiću na prosvjed koje je trajalo do posljednjeg trenutka, zatim nošenje Titove slike te apsurdna poruka da bi ubuduće sindikati mogli tražiti promjenu vlasti, kao da jedna vlast može biti bolja od druge. Tito, Mesić, vlast... sve to pokazuje da sindikati nisu izašli iz socijalizma ni sa svojom ikonografijom ni s očekivanjima da bi država mogla nešto učiniti po svojoj dobroti i savjesti, koju samo treba s malo dreke razbuditi. Narod kaže – ili kuj il’ ne mrči gaća! Što znači – sve dok sindikati nisu u stanju državi stvoriti “frku” i bez kompromisa zaustaviti u njoj neke vitalne djelatnosti (promet, neku proizvodnju, nastavu i slično), Sanader, Mesić i njihovi tajkuni mogu mirno spavati. S lopovima možete samo silom i ucjenom – dakle, njihovim sredstvima!

NEDJELJA 13. 4.
Suze rone Svjetska banka i MMF
“Više od dvije milijarde ljudskih bića živi u 'apsolutnoj bijedi’ , kako to navodi Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), bez stalnih prihoda za život, bez redovitog posla, bez odgovarajućeg smještaja, bez medicinske skrbi, bez dovoljno hrane, bez pristupa čistoj vodi, bez škole. Bogovi svjetskoga kapitala drže u svojim rukama pravo na život i smrt.” Tako piše autor knjige “Novi gospodari svijeta” Jean Ziegler, koji za to okrivljuje  grabežljivca kao “središnju figuru kapitalističkog globaliziranog tržišta”, čiji su “odani i djelotvorni plaćenici” među inima “vatrogasci-piromani” Svjetska banke i MMF-a. Upravo te dvije institucije, koje su zemlje Trećeg svijeta sapele i razapele dugom većim od tisuću milijardi dolara, danas iz Washingtona s anđeoskom nevinošću upozoravaju da bi zbog rasta cijena hrane glad mogla pogoditi nove milijune ljude u najsiromašnijim zemljama svijeta. To jest u onima kojima je zapadni grabežljivac oteo sve što vrijedi, pa i pravo na krik i vrisak, jer se, kao što vidimo, pretvorio i u odvjetnika njihove bijede i sromaštva! 

PONEDJELJAK 14. 4.
Put u samoubojstvo i Haag
Povorke sirotinje! U to su Braniteljskim fondom pretvorene stotine tisuća ljudi koji su obranili ovu zemlju, a vlast im je izračunala cijenu: vrijede od tisuću do dvadesetak tisuća kuna. Toliki je raspon udjela u Fondu, koji im donose dividende od sto do nekoliko stotina kuna. Koji cinizam! Koje ponižavanje Domovinskog rata! Jedan šešir braniteljske ministrice više vrijedi od desetaka braniteljskih dividendi, a vrijednost jednog sata iz zbirke Ive Sanadera premašuje zbroj od trideset prosječnih udjela u Fondu! I danas smo gledali slike iz Fine urešene jadanjima branitelja o tome kako su na rubu gladi, psovkama upućenim vlasti i izravnim javljanjem Jadranke Kosor iz Banskih dvora, kamo je, dakle, poslana posebna kamera da snima tu najlicemjerniju i najkomičniju pojavu u hrvatskoj politici od osamostaljenja. Koja svoj imidž gradi “brigom” o populaciji u kojoj je najviše samoubojica i kojom vlast najviše manipulira dajući joj sitniš a uskraćujući joj mogućnost normalnoga rada i života. Umjesto takva života imaju dva puta – put u bijedu i suicid i put u Haag.

UTORAK 15. 4.
Sram bilo susjede Talijane
I treći je put Berlusconi izabran za talijanskog premijera! No kako će Talijani moći pogledati u oči Beškeru, Grubiši, Elizabeti Gojan i gotovo svim drugim hrvatskim novinskim dopisnicima iz Italije i komentatorima tamošnjih političkih zbivanja!? Jer,  Berlusconi je za hrvatske novinske ljevičare odavno utjelovljenje svih zala: medijski je mnonopolist, grabežljiv je, beskrupulozan, do grla je u korupciji i kriminalu, zaštitnik je mafije, samoljubiv je, ridikulozan, cirkusant, incidentan, lice mu nakon operacija “djeluje zastrašujuće”, uvredljiv je, kurvar, rasist, Bushov ulizica, riječju: vodeći europski nitkov. Da su ga Talijani izabrali jedanput, moglo bi im se oprostiti, prevario ih je i zaveo, ali tri puta! To je neoprostivo! Ali ne samo to. U povodu izbora stanje u Italiji hrvatski su dopisnici opisivali najcrnjim bojama, pa se pitam neće li propasti i hrvatski turizam kad je u “potpunom rasulu” gospodarstvo kod susjeda koji su naši gotovo najbrojniji i gotovo najplatežniji gosti!? Ali što se može kad su naši dopisnici iz komunizma naslijedili kumrovečku bahatost s kojom se sudi cijelom svijetu kako bi se sakrila vlastita bijeda.

SRIJEDA 16. 4.
I češki ustaše napali Tomića
Čitanjem toga štiva s vulgarizmima umjesto duhovitosti,  s “otrcanim vicevima”, bez “osjećaja za težinu riječi”  čovjek “ništa ne dobiva”. Stoga “nema ni razloga takve knjige prevoditi”. Tako, kako prenosi “Slobodna Dalmacija”, o češkom prijevodu romana “Što je muškarac bez brkova” Ante Tomića u listu “Lidove noviny” piše književni kritičar Ondrej Horak. Jedan sam od rijetkih u Hrvatskoj koji je odrekao i vrijednost i humorističnost Tomićevu romanu, tom neukusnom pamfletu o Hrvatskoj vojsci, a potom i po njemu snimljenom Hribarovu filmu. Pa sam zaslužio kompliment – ustaša! Skupina pisaca, književnih i filmskih kritičara  te novinara, kojoj je Tomić prozna ikona, koristeći se dominacijom u nekoliko tiskanih medija i na HTV-u, gdje jedni o drugima sriču hvalospjeve, samu sebe proglašava jedinim mjerilom. I mainstreamom,  kako bi se dokopala što više državnog novca. Često su usredotočeni na Domovinski rat, a estetika im je uvjerljiva kao optužnice Carle del Ponte. No ako im je ta estetika u Hrvatskoj zaštićena medijskim monopolom i političkim žigosanjem protivnika, kako u Češkoj Tomića zaštititi od ustaše Horaka!?

ČETVRTAK 17. 4
Povijest valjda nije zapamtila takav jaz između optužnice i činjenica
Je li vam palo na pamet usporediti teške optužbe iz optužnice Carle del Ponte protiv  hrvatskih generala u Haagu i neuvjerljivost (dosadašnjih) svjedoka optužbe? Zar je moguće da se od tako strašnih zločina tako malo vidjelo, da se svjedoci kolebaju oko gotovo svake pojedinosti koju navedu, da ne znaju ni tko je ni čime od sukobljenih strana pucao i gađao Knin, da se ne zna ni čemu su služile zgrade koje su gađane, da se ide do detalja među koje bi se moglo ubaciti i pitanje o tome gdje su se imali pravo oslobodioci poslije akcija useknuti i jesu li to pravo prekršili!? Da je po težini optužnice, optužujućih bi činjenica koje bi teretile trojicu generala bilo napretek i zapravo bi se trebale selekcionirati iz širokog raspona zala, ovako se pak mora praviti selekcija po stupnju nepouzdanosti dokaza kojih nema. 

PETAK 18. 4.
Znate li da je “Dinamo” prvak!?
Još traju jadikovke u “Dinamu” zato što je prvaka u Maksimir, na utakmicu s “Osijekom”, došlo pozdraviti samo 2500 ljudi. Ali i to je mnogo. Vidjelo se da ni ti navijači nisu bili na stadionu radi jedine svrhe zbog koje postoji maksimirski klub, to jest radi grabežljivosti braće Mamić. Povijest nogometa nije zapamtila toliki nerazmjer između bogaćenja klupskih čelnika i slabih rezultata kluba u unosnim natjecanjima. “Dinamova” se momčad sastoji od povratnika koje inozemni klubovi više ne trebaju (ako su ih ikad i trebali), i od igrača koji napeto čekaju ne bi li se tko iz inozemstva za njih zainteresirao. Tako je “Dinamo” kombinacija zagrebačkog Hreljića na kojem se prodaje iznošena odjeća i sajmova u gradu na kojem odjeća jest nova, ali je slabe kakvoće. Modrić je jedini primjerak iz butika. Mihael Mikić zamjera milijunskom gradu što ne može napuniti stadion. Koja neistina! Zagreb u tjednu napuni bar tri velika stadiona kad utorkom i srijedom doma gleda utakmice Lige šampiona i Uefe, a Dinama tamo nema. Nisu,  dakle, navijači iznevjerili “Dinamo”, nego je “Dinamo” kao Mamićeva privatna trgovina financirana državnim novcem prestao postojati za navijače.