Tupo zurim u prolazeću jesen i razmišljam o bljutavosti života. Gledanost kroz ovaj moj prozor daleko je veća od gledanosti nekih naših televizija.
- Mene su pozvali na Z1 da povećam postotak gledatelja trznuo me iz sivila Branko Vukšić.
- Znači li to da će Miki Bandić biti više od 24 sata na dan na ekranima? pitam Branka koji će se očito opet šetati "glavom kroz ekran".
Iz beda uspinjem se na 17. kat Westina, gdje se redaju govornici slaveći Tadijanovićeve svemirske godine. Sjećam se da mi je na svojoj "stotki" stari papa Rogoz šapnuo:
- Mladi gospodine, ovih zadnjih 10 godina Božja je kazna za moj razvratni život. Tadija koji u prošlom stoljeću nije podigao ništa teže od olovke tek je na početku. Rekoh Arsenu Dediću kako će malo ovih koji su došli na roćkas da se naliju i nakrkaju doći i na pjesnikov sprovod.
- Malo će nas biti i živih kad Tadija poželi otići na drugi svijet uzvrati otkačeni Arsen, a ja se opet sjetih Rogozova "stotog" na kojem su u "Staroj poštarici" bili svi guzonje koji su tada nešto značili u ovoj Lijepoj Našoj. Žderali su, pili i "krkali", a u vječnost groblja ispratilo ga je njih desetak časnih. Iste večeri u Saloonu Bogdanovo "Tko te ima, taj te nema", slatka Darija Knez u razminiravajućoj kuhinjskoj pregači, pa tulum uz Cigane, pa...
Pa "pa-pa-pa" prema Pleternici gdje smo imali tradicionalni hakl s bećarima iz Požege koji su nas dočekali sa šaranima na rašljama, fišpaprikašom, odojcima i patkama na ražnju. Iznenadio sam se kad su naši domaćini istrčali na teren s onim zelenim doktorskim "brnjicama".
- Nedaleko odavde pronađeni su mrtvi labudovi zaraženi ptičjom gripom objasniše mi maškare. Nakon toga nisu mi se baš jele ni one patke s ražnja. A kako uvijek na kraju tekme u općem ludilu, nekog biramo za naj naj, pripala mi je ta čast da sam budem odabranik koji je dobio na dar živu živcatu patku sa Balatona. Nazvali smo je Nataša i sva sreća da moj prijatelj bojnik Nikica ima dvorište pa se patkica sad igra s njegovim sinom Milanom. Ako mislite da nam kraj ribnjaka u Pleternici nisu svirali, varate se, a i grupa se, vjerovali ili ne, zvala "Labudovi".
Naš prijatelj Mate Renić pozvao je sve na uzvratnu utakmicu u Rab, a onaj vic za kraj servirao i je Željko Sablić, koji zbog "Ljubavi u zaleđu" nije putovao u oazu ptičje gripe.
Znaš li zašto je u Crnoj Gori opozicija izgubila izbore? Obećali su otvaranje novih radnih mjesta.