Halida Bešlića 
za intendanta zagrebačkog HNK

Ako anali ne lažu, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, matično hrvatsko kazalište samo za Prvog svjetskog rata nije imalo intendanta. Odnosi se to na duge tri ratne godine rata čiju će stotu godišnjicu sljedeće godine obilježiti povjesničari, političari, vojnici, ali i obični ljudi diljem svijeta. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, matično hrvatsko kazalište, još danas u subotu i sutra u nedjelju ima svog prvog čovjeka, i to doktoricu znanosti Anu Lederer, a onda ulazi u pravni i upravljački, ali i svaki drugi vakuum. Vakuum zdrave pameti.

Intendantici Lederer u nedjelju istječe drugi mandat, za treći se uporno i žilavo borila, na svojoj je strani imala većinu u Kazališnom vijeću, podršku suvlasnika teatra i to Grada Zagreba, ali ne i podršku ministrice kulture, sveučilišne profesorice, književne kritičarke i pjesnikinje Andree Zlatar Violić koja je na izboru prvog čovjeka HNK odlučila trenirati strogoću koja graniči s fanatizmom kao rijetko koji ministar u kratkoj povijesti hrvatske neovisne države.

Kako niti nekoliko natječaja nije bilo dovoljno za izbor novog intendanta, zagrebački HNK ostaje bez prvog čovjeka, s time da i inače nevjerojatno trapava i aljkava Vlada Zorana Milanovića čak nije uspjela na svojoj redovitoj sjednici ovog tjedna napisati razrješnicu Ani Lederer. Pa je razrješnica ostala visjeti u zraku, kao i takozvani lex Perković ili pak najavljivani, ali i nerealizirani porez na nekretnine. Očito je Milanovićevoj ekipi i pisanje bezazlene razrješnice nepremostivi, nevjerojatni i nedokučivi problem. Ministarstvo kulture i Grad Zagreb u isto vrijeme nisu uspjeli naći nijednog jedinog vršitelja dužnosti, premda se za problem s intendanturom znalo već mjesecima ili, točnije rečeno, punu godinu dana.

No, Grad Zagreb i Ministarstvo kulture nikako nisu mogli naći zajedničkog kandidata iako su Andrea Zlatar Violić i Milan Bandić ne tako davno usko i berićetno surađivali kada je ona bila zagrebačka ministrica kulture, a Bandić gradonačelnik, tada u zagrebačkom i to za Zagreb pogubnom klinču HNS-a i SDP-a.

Iz Ministarstva kulture sada stižu čvrsta obećanja (očito u Runjaninovoj imaju kvalitetnu kuglu za vračanje) da će se zajednički kandidat za vršitelja dužnosti naći najkasnije do početka sljedećeg tjedna, kako bi Vlada onda sljedećeg četvrtka mogla imenovati privremenog prvog čovjeka kazališta kojem se voli tepati da je matično hrvatsko kazalište. Tako će taj privremeni čovjek sjesti u fotelju Ane Lederer i naći se među ljudima poput Jasne Jakovljević, Božidara Bobana, Karla Krausa, Milana Vojvodića, Josipa Kavura ili Miljenka Grozdanića koji su nekoć u povijesti također bili vršitelji intendantske dužnosti.

I naravno, preuzet će tri dogovorene i ugovorene premijere koje je ekipa Ane Lederer morala ugovoriti kako središnja hrvatska kazališna kuća ne bi novu sezonu dočekala doslovno zatvorenih vrata. Preuzet će zlosretni vršitelj (ili vršiteljica) dužnosti i sve one naslove koje je ekipa Ane Lederer načelno obećala pretplatnicima koji od ponedjeljka mogu kupovati pretplate za novu baletnu, dramsku i opernu sezonu središnjeg hrvatskoga kazališta.

I dok čovjek na web stranici Ministarstva kulture ne može naći suvislo obrazloženje ministričina inatljivog ponašanja u vezi sa zagrebačkim HNK, naširoko se, ali i ne baš najjasnije objašnjava slučaj Halida Bešlića i njegova zahtjeva za dobivanje hrvatskog državljanstva.

Očito je Halid Bešlić Ministarstvu kulture puno važniji od Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Očito je popularni pjevač iz susjedne države ministrici kulture važnija kulturološka činjenica od umjetnika i djelatnika matičnog hrvatskog kazališta jer je on dobio svojih karticu i pol teksta na ministarskom webu. Ana Lederer i zagrebački HNK o nečem takvom mogu samo sanjati.