Kardinal Josip Bozanić nije bio prorok kad je na Bleiburškom polju javno predvidio da će ga napasti zbog njegove propovijedi. To se naravno i dogodilo, pri čemu meta nije samo on nego se crkvenim ljudima (opet) “vade crijeva” i traže se bilo kakve afere. Na žalost, crkvene strukture i same posredno daju “mesa” za takve atake jer ne rješavaju dovoljno promptno i odlučno kritične situacije i problematične ljude, i to najčešće “zbog mira u kući”.
Ali vaditi afere zbog Bozanićevih riječi, u kojima nema traga osvetoljubivosti i neistina, nije ništa drugo nego podmuklo slanje poruka crkvenim ljudima da će toga biti ako ne ušute, kao što se to već i događalo, a onda i serviranje puku takvoga materijala kako bi se u tom istom puku pokušalo smanjiti toliko njegovo povjerenje u Crkvu, koliko god bili grešni njezini ljudi.
Svi ti, međutim, smeću s uma da pravi vjernici Crkvu ne drže samo zemaljskom institucijom nego da u njoj ima i onog nadnaravnog, običnom čovjeku neuhvatljivog, a to je za vjernike Duh Sveti koji je vodi. Zanimljivo je da se Bozaniću stalno predbacuje što još nije bio u Jasenovcu, a da se ne žele razumjeti razlozi i okolnosti zbog kojih je Crkva sve ove godine hladno puhala na to mjesto.
Ali zato se uopće ne postavlja pitanje zašto jugodiktator Tito ondje nije nijednom javno bio!? To je valjda njemu dopušteno jer je za neke još i danas nedodirljiv. Ali zato su svi drugi i te kako poželjna meta. I to od onih koji nam drže lekcije o demokraciji. Blago nama s takvim demokratima.