Još prije samo mjesec-dva izgledalo je da oporba predvođena SDP-om debelo vodi pred HDZ-om i njegovim partnerima te da će sigurno dobiti izbore. U posljednje vrijeme dojam se promijenio.
Čak i ankete pokazuju da se prednost opozicije smanjila, da vlast pokazuje politički rast. Nastave li se takvi trendovi, uskoro bi prednost mogla biti i smanjena, a planirano pobjedničko slavlje oporbe postati neizvjesnim. Povuče li vlast još neke poteze poput nedavnih, rejting bi joj, na čuđenje njezinih političkih protivnika, mogao još porasti. A ako se to dogodi, tko zna tko će tada dobiti izbore. Nakon dolaska Angele Merkel u Hrvatsku Jadranka Kosor vjerojatno nije postala puku mnogo omiljenija nego prije posjeta njemačke kancelarke, no on joj sigurno nije odmogao. Ako posljedica posjeta budu i povećana njemačka ulaganja, povoljni bi javni dojam o našoj premijerki mogao rasti. Kao što je sigurno rastao i nakon njezina posjeta Kosovu.
Ne zbog samog posjeta koliko zbog jasne i britke poruke srbijanskom predsjedniku da su prošla vremena kada se iz Zagreba po mišljenje išlo u Beograd. Njezina poruka Borisu Tadiću nije bila samo politički stav vlasti, nego i općehrvatsko mišljenje. Kao i nedavni premijerkin javni kninski pozdrav generalima Gotovini i Markaču.
Premijerka je onim što je rekla u Prištini vjerojatno samo ponovila ono što je Tadić u Beogradu već čuo od Angele Merkel, ali mu se nije činilo uputnim javno joj oponirati. Politički mu je probitačnije bilo okriviti našu premijerku. Moguće je da mu je to i donijelo neke političke bodove u Srbiji i sigurno je da je Jadranki Kosor odgovor Tadiću glede Kosova donio nove hrvatske bodove. Ali nešto ih je zbog Kosova i izgubila. Poglavito zbog čudne reakcije njezina koalicijskog partnera iz SDSS-a Slobodana Uzelca, koji je negodovao na njezin kosovski govor. Bila je to reakcija kao da je zastupnik u srbijanskoj Skupštini, a ne potpredsjednik hrvatske Vlade! Njegov prigovor sigurno joj neće donijeti simpatije i glasačku potporu desnijeg dijela birača. Jer politički je čudno da potpredsjednik Vlade ne dijeli stavove te iste Vlade!
No, neočekivane glasove HDZ-u bi mogla donijeti svađa na desnici, gdje se manje desnije stranke neshvatljivo netrpeljivo glože i tako vjerojatno guraju svoje potencijalne glasače prema HDZ-u. Hrvatskoj demokratskoj zajednici dio će glasača oduzeti HDSSB Branimira Glavaša. Svi će slavonski i baranjski nezadovoljnici HDZ-om, ogorčeni zbog Glavaševe sudbine, nakon izbora, po logici nepomirljive gorčine, najvjerojatnije biti protiv svake suradnje s HDZ-om ako ta stranka pobijedi na izborima. Glavaševa bi stranka mogla čak biti sklonija suradnji s Kukuriku koalicijom ako ona pobijedi nego partnerstvu s HDZ-om. No, kako se vodstvo Kukuriku koalicije neočekivano smanjuje, možda i nećemo svjedočiti tom “drvenom željezu”.
Prijepori u SDP-u između Zorana Milanovića i Slavka Linića, svedeni na eufemizam “unutarstranačka demokracija”, malo koga mogu uvjeriti u takvu tvrdnju. Ni Milanovićevo prigovaranje istarskom županu Ivanu Jakovčiću zbog potpisivanja ugovora o Brijuni Rivijeri s premijerkom nije ostalo bez političkih posljedica unutar oporbene koalicije. Već i samo ime te koalicije ne uvjerava osobito u veliku političku ozbiljnost. Kukurikanje već samo po sebi nije nešto osobito. Posebno kao ime stranačkoga saveza koji pretendira biti urban, koji računa na glasove gradske populacije, a ima izrazito ruralno ime.
Neuvjerljivo djeluje i predsjednik umirovljeničke stranke Silvano Hrelja, koji se baš i ne čini kao penzioner. Osim toga, prigovori Jakovčiću najvjerojatnije su oslabili i njegovu poziciju u Istri te je pitanje kako će završiti njegov dvoboj sa sve utjecajnijim Pliniom Cuccurinom. A gdje će ili s kim Cuccurin nakon izbora, tko zna? Kao, uostalom, i tko će na njima pobijediti.
Drugim riječima, ribnik, nema ništa od desnice dok ju ne okupi neki bivši komunist tipa Franje Tuđmana.