HDZ je ovisnik o Ivi Sanaderu

Ono što vodstvo HDZ-a tolerira Ivi Sanaderu valjda je nezabilježeno u povijesti demokracije - dopušta mu da u prostorijama stranke nastavlja njezinu destrukciju. Dva su svima poznata razloga zbog kojih svako Sanaderovo poistovjećivanje s još uvijek najjačom strankom u zemlji, svako njegovo polemiziranje s vodstvom ili članovima vodstva i svako reaktiviranje u politici - škodi HDZ-u. Prvi je - što je kao premijer napustio zemlju u teškim nevoljama do kojih ju je sam doveo. Drugi je - što ga dotiče svaka od brojnih afera nakon njegova odlaska, pa bi možda reaktiviranjem u politici htio zašititi vlastitu stražnjicu a ne HDZ koji je postigao slab rezultat na izborima. Ali Sanaderov egoizam i potreba za mentalnim nasiljem uvijek su jači od svijesti o šteti koju čini.

Stoga neće odoljeti da koliko god može još zapovijeda tonućim brodom s kojeg je kukavički pobjegao i doplivao do obale. I činit će to, te neprekidno biti “remetilački faktor” sve dok HDZ ne povuče odlučan potez i ne ukloni ga iz stranke.

Ali koliko god je Ivo Sanader samoljubivo ovisan o svojoj umišljenosti, toliko su Jadranka Kosor i cijelo vodstvo stranke ovisni o Sanaderu, to jest o strahu s kojim ih je sedam, osam godina krotio i dresirao, o strahu koji ih je odredio i “zadužio”. Trebalo bi sastaviti zbirku obožavajućih izjava svakoga tko u HDZ-u nešto znači o nadnaravnoj pojavi Ive Sanadera kakve su se sricale Staljinu, Titu, Hitleru, Ceausescuu... Stoga je rasplet čvora nastalog na relaciji Sanader - HDZ važan za cijelu zemlju.

On će pokazati dokle u hrvatskoj demokraciji može sezati despotizam ili mu možda i nema granica! Nismo li kao narod, stoljećima pod čizmom sad ovih sad onih stranih vladara, pa s naslijeđem Pavelića i Tita u dva totalitarna režima, o autokratima, diktatorima, despotima “prirodno” ovisni?