HDZ, SDP i Bajićev sud

Oporbena taktika omalovažavanja Vlade, kriminaliziranja vladajuće stranke i zajedljivih reakcija u stilu zločeste djece baš na svaku provokaciju vladajućih vratila se oporbi ovaj tjedan poput bumeranga kroz nevjerojatan apsurd da rejting tako “nesposobne i kriminalne” vlasti - raste! Vjerovali su kako će kazneni postupci, Polančecovo navodno pokajništvo i povratak “osvetnika” Sanadera dokrajčiti HDZ. I šef oporbe je veliki vjernik toga kova. Unatoč pomnim pripremama javnih istupa on uporno ima potrebu tumačiti i takve banalnosti kao što je, iz SDP-ove perspektive, pismo predsjednice HDZ-a u kojem državnog odvjetnika pita je li joj stranka pod istragom. Iako svatko, pa i ona, ima na to pravo.

“Priopćenje u povodu brojnih upita novinara” informacija je koju su DORH i USKOK u lipnju objavili kad su i zbog mita tražili “izručenje I. S. u vezi s novim nalogom o provođenju istrage”. U ožujku je USKOK izvijestio o proširenju istrage “protiv Ive Sanadera i Roberta Ježića”. Na DORH-ovim web stranicama piše i ovo: “Povodom brojnih upita novinara, ističemo kako se u predmetu Manager ne vodi istraga protiv odgovornih osoba mađarskog MOL-a”. A zbog teksta “Prva istraga protiv Sanadera” DORH je u kolovozu 2010. reagirao kako su tvrdnje o istrazi “u najmanju ruku prerane”. Prema tome, ne samo da je dopustivo pitati, već se prema ustaljenoj praksi može očekivati i odgovor. S time da je Jadranki Kosor kao predsjednici stranke DORH dužan reći vodi li se uskočka istraga protiv HDZ-a, jer prema članku 218. Zakona o kaznenom postupku, “nalog o provođenju istrage dostavlja se okrivljeniku u roku od osam dana od dana izdavanja...”.

Iznimno, dostava se može odgoditi i na mjesec dana, ali ta je iznimka u ovom slučaju teško primjenjiva. Dakle, ako se istraga, prema pisanju medija, vodila 21. srpnja, Bajić može uskratiti odgovor najviše osam dana, te istodobno izvijestiti kako se vodi još jedna neuspješna istraga o curenju informacija. Ipak, trenutačno iščekivanje Bajićeva suda kod vladajućih, oporbe i javnosti izniman je pravosudni trenutak koji govori kako je on narastao do državnog odvjetnika koji na hrvatsku zbilju gleda odozgo. Što mu donosi i velike moralne dvojbe, puno teže od početnih kad je i pred Jadrankom Kosor na saborskom Odboru za pravosuđe 2002. obrazlagao kako mu je zbog kolegijalnosti i dobre suradnje s tada smijenjenim Radovanom Ortynskim teško prihvatiti profesionalni izazov koji mu je ponudila Vlada Ivice Račana. Ortynskog je tada branio samo još Branimir Glavaš. I ta epizoda govori puno o Bajiću, ali i o tomu kako nije lako biti igrač paintballa kad umjesto bojom (ne) gađaš kaznenim pravom odnosno procjenom vjerojatnosti da je počinjeno kazneno djelo.

Optužba protiv HDZ-a dotukla bi stranku, šanse Milana Bandića bitno bi se umanjile aktivira li se neka od kaznenih prijava protiv njega, a tko zna koliko bi mjesta u Saboru izgubio SDP u slučaju optužbe za Tržnice Rijeka. Bajić se iz državnog odvjetnika lako može prometnuti u izbornog krojača. Čak i ako kazneno-procesno nije rizično, odluči li do izbora zakopati tužiteljsku sjekiru za političare, i to je izborno krojenje jer birači imaju pravo znati. Progoni li ih sve, i to će se tumačiti kao politika ravnoteže. Što god učinio, bit će političar, kakvim ga SDP već smatra. To je već iskusio. Oporba mu nije bila sklona ni 2003. Prigovarali su mu da “pojačano radi kako bi koristio vlasti u predizbornoj kampanji”. Obrazlažući svoje principe tada je rekao kako državno odvjetništvo radi svoj posao “i u vrijeme i nakon izborne kampanje, a na posljednjim slučajevima, na koje se cilja, radi već godinama i mjesecima”. Tada je HDZ bio oporba i bila je riječ o aferama s navodnim HDZ-ovim ucjenama direktora te o iseljeničkom novcu i Zakladi hrvatskog državnog zavjeta, koje su za optužbu neslavno završile.