Hoće li EU tražiti i školske dnevnike?

Poslije svih slovenskih palamuđenja, a onda i zluradog podmetanja noge Hrvatskoj na putu u EU, nije se dugo čekalo da se javi i sama. Dok su slovenski zahtjevi, pritisci i ucjene politički neuglađeni, pa i priprosti, europski su suptilniji, uglađeniji i diplomatskiji. Njihov najnoviji ultimatum nosi finiji, europskiji naziv: demarš. Njegova konkretna opisna hrvatska inačica glasi: Ili “topnički dnevnici” ili ništa od EU!

Hrvatska je pred tko zna kojim ultimatumom. Kratka povijest odnosa EU i Hrvatske zapravo je duga povijest raznih ultimatuma. Sada su to mistični “topnički dnevnici”. Jer da Hrvatska nije haaškom tužiteljstvu poslala te zabilješke, sudu nužne za dokazivanje u svim ratovima uobičajene optužbe o “prekomjernom granatiranju”! Ako su za nešto takvo odgovarali zapovjednici napada na Dresden, Beirut, Vukovar, Sarajevo, a uskoro će i za Bagdad i Gazu, onda je sasvim normalno i da general Ante Gotovina treba odgovarati za tri granate koje su pale na Knin!

Ne dobije li Haaški sud te “svete spise”, onda će eurokrati u Bruxellesu, kao slovenokrati iz Ljubljane, blokirati hrvatske pregovore s EU. Ništa novo. Kad god se EU dosjeti Hrvatske, i ona joj se iznova učini nepoželjnom i nepotrebnom da uđe u njezino društvo, EU, i bez velikih diplomatskih manira, upotrijebi “nezavisno sudstvo”, tj. Haag, kao svoju političku polugu.

Hrvatska je u “vražjem trokutu” Haag – EU – Hrvatska i sama sebi problem. Ona se, i ne domislivši što to zapravo znači, na nešto obveže, a onda počne vrdati, i ne držati se dogovora. No, znajući servilnost naših političkih elita spram europskih moćnika, prije će biti da se glede “topničkih dnevnika” radi o nemaru i tromosti, a ne o namjeri. Pa naše su vlasti haaškim tužiteljima dostavile čak i ono što nije traženo, a da ne bi neke topničke bilješke?!

Za ulazak u EU pod svaku cijenu i čast i ponos su postali prošlo svršeno vrijeme, a ispunjavanje zahtjeva Bruxellesa kanda glavna hrvatska svrha. Usprkos toj servilnosti, umjesto pohvala uvijek stižu novi zahtjevi. Je li s ispunjavanjem svakog naloga iz Bruxellesa hrvatski ugled u europskim centrima moći veći?

Kako nas se gleda možda je vidljivo i iz jedva zabilježene protokolarne geste prigodom posjeta britanske princeze Hrvatskoj. Predsjednik Mesić joj kao uljudan domaćin i kavalir pokloni tradicionalne šibenske naušnice, a ona njemu za uzvrat svoju fotografiju s potpisom!

Nekoć je iz EU traženo hvatanje generala Gotovine, potom odustajanje od ZERP-a, a sada se zahtijevaju “topnički dnevnici”. Sutra će možda zbog nečega valjda tražiti i školske dnevnike.