Hoće li potpise provjeravati 
i od vrata 
do vrata?

Ako vlast ikome ne vjeruje, onda su to njezini građani. I to one najšire, najsvakodnevnije i najraširenije mase ljudi, koje u očima vlasti predstavljaju imaginarno tijesto za miješanje čas ovako čas onako, tj. nemisleći i bezumni čopor i hordu s kojom političke kaste nemaju niti kane imati ikakva dodira. Takav stav projicira se stalno, pa ljudi nakon 22 godine demokracije nemaju gotovo nikakva osjećaja da žive u stvarnom demokratskom društvu, osim što za razliku od socijalizma mogu laprdati što god žele, ali i to, za razliku od onda, nema tko ni bilježiti ni slušati.

Ali, ipak valja te iz čopora provjeriti! I to preko policije, kao nekada, naravno. Policijskim metodama valja “znanstveno utvrditi” je li svih 749.316 autentično, odnosno nisu li možda svemirci došli i potpisali 300-tinjak tisuća potpisa više koliko je potrebno za raspisivanje nekog referenduma u ovoj zemlji.

A revnost vlasti mogla je biti i rigidnija, pa da i fizički krene u identifikaciju vlasnika tih potpisa, onako od vrata do vrata, s pitanjem jesu li i što potpisali, s time što bi pitanje isljednicima sastavio osobno Peđa Grbin, pa bi se ljude pitalo jesu li sigurno potpisali za to da u Ustav uđe definicija da je brak samo između muškarca i žene. Ili nešto drugo, tj. slično, ali ne isto kao na štandiću za potpisivanje, pa da vlast sve sruši kao kulu od karata, makar utvrdila i do posljednjeg potpisa da je autentičan i da nije krivotvoren.

Naravno, vlast ne vidi da i na taj način iritira veliku većinu svojih građana, koji osjećaju i znaju da im to čini isključivo zbog drukčijeg svjetonazora i da je riječ o očitoj diskriminaciji, koja je to gora jer dolazi od države kao institucije te s pozicije vlasti i moći. Naime, ljude koji su potpisali zahtjev “U ime obitelji” u javnosti se u većini tretira kao debile, jer se, primjerice, šire priče kako zapravo i ne znaju što su potpisivali. Kao da su nepismeni, pa su to činili otiskom prsta, a ne vlastitim potpisom i zajamčili JMBG-om ili OIB-om. I to čak bez obzira na svjetonazor i vjeroispovijest, jer su među potpisnicima mnogi koji nisu ni katolici ni kršćani, koji su kao većina bili inicijatori ove akcije širokih razmjera.

I to ne zbog toga jer su jednog jutra ustali na krivu nogu, već upravo zato što aktualna vlast promovira i širi svjetonazorsku uskogrudnost i isključivost, iskorištavajući slabosti manjina, kao što su u ovome slučaju pripadnici LGBT zajednice, koji su po svome značenju i utjecaju za jedno društvo doista objektivno efemerna pojava. Ali, istodobno, i vrlo podatna skupina za političke manipulacije, koje u ovako politički nakaradno posloženoj zemlji mogu biti izuzetno opasne.

A što je najslikovitije potkrijepila SDP-ova saborska zastupnica Ingrid Antičević Marinović, koja je zablistala ponovno prije par dana, omalovažavajući potpisnike zahtjeva za referendum, rekavši kako je ovoj vlasti stalo do ljudskih želudaca, a ne stražnjica. Zaboravivši pritom da između želuca i stražnjice postoji veza. I to u jednome smjeru. Tj. jedinome. Odozgo prema dolje. A ne obratno.

Odnosno, upravo onako kako cijeloj zemlji, u suludoj civilizacijskoj inverziji, želi nametnuti upravo njezina partija. Koja se nekad borila za prava radnika i njihovih želudaca, a sad se bori za prava stražnjica. I to preko tuđih isključivo da namiri svoje.