Hoće li Sarkozy urazumiti Pahora

Uobičajeno je i staro pravilo da se prilikom pristupnih pregovora između zemlje kandidata i EU sva bilateralna pitanja, pa tako i granični problemi, rješavaju između dotičnih dviju vlada, i da to nema veze s pristupnim pregovorima za Uniju. Kad slovenska vlada tvrdi da hrvatski dokumenti za otvaranje pregovaračkih poglavlja “prejudiciraju“ granicu na kopnu i na moru, onda iza toga stoje konkretni strateški planovi susjedne države, i to prije svega na moru, jer kopnena granica je, čini se, samo fasada, neka vrsta pregovaračke retorike u zahuktaloj fazi.

Francusko predsjedništvo, tako doznajemo, teško razumije slovenski prijedlog prije svega zato što očito smatra da su granična pitanja bilateralan problem. Tu je postavku za vrijeme svoje karijere kao ministar vanjskih poslova uporno kršio Dimitrij Rupel, nastojeći da Slovenija kao članica EU snažno iskoristi svoje prednosti i granicu na moru riješi paralelno s pristupnim pregovorima.

Dakle, i poslije Rupela Rupel? Dok su se Janša i Sanader na Bledu složili s arbitražom, a vladine i oporbene stranke u Ljubljani to podržale, Pahorova diplomacija se opet vraća na Rupelovu tezu, znajući da ni arbitraža Sloveniji ne može donijeti ostvarenje njihova cilja, izlaza na otvoreno more.

Naime, još je Tuđman Slovencima nudio čak dvije trećine Piranskog zaljeva, ali ni to im ne bi omogućilo izlaz na otvoreno more, te proglašenje epikontinentalnog pojasa, i, dakako, iskorištavanje podvodnih bogatstava, nafte, plina itd. Strateški cilj slikovito opisuje slovenski europski parlamentarac i poluzagrepčanin Jelko Kacin, nazivajući ga “dimnjakom”. Samo takva akrobacija Slovencima bi donijela otvoreno more, dok bi sam famozni “dimnjak”, koji bi se morao provlačiti na štetu tuđih teritorijalnih voda, predstavljao zapravo velikodušan poklon hrvatske strane.

RH je pet godina vodila obrambeni rat, prepuštena sama sebi. Ona je jedna od rijetkih suvremenih, novostvorenih europskih država za čiju su nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost poginule tisuće njezinih najboljih mladića i Zagreb nema pravo dijeliti teritorijalne poklone. S druge strane, za hrvatsku diplomaciju to je ozbiljan problem, jer treba naći načina da se nadiđe blokada, da bi se prema planu završili pristupni pregovori 2009. godine. A vrijeme leti! Predsjedanje EU mijenja se svakih šest mjeseci, a nakon Francuza dolaze Česi, za koje se tvrdi da su posve nespremni za to. Stoga će mnogo ovisiti o iskusnom Sarkozyju. Može li on uvjeriti susjednu državu da je pitanje granica bilateralni problem, a ne dio pristupnih pregovora?