Mirza Džomba je među najboljim desnim krilima u rukometnom svijetu, mnogi kažu da je i najbolji. Uoči puta na Europsko prvenstvo u Švicarsku IHF (Međunarodni rukometni savez) ga je nominirao u izboru za najboljeg rukometaša svijeta u prošloj godini. Priznanje je to kojim se rijetki mogu pohvaliti.
Mirza u svojoj riznici ima olimpijsko i svjetsko zlato, svjetsko srebro, nebeski letač profinjenog udarca 172 puta odjenuo je dres hrvatske reprezentacije postigavši čak 641 pogodak. Džomba je u temelju svih uspjeha paklenih, s njim u postavi štošta je drukčije nego bez njega. Neki kažu da njega moraju čuvati i dvojica. Na pripremama u Karlovcu stradalo mu je koljeno, pri doskoku ozlijeđeni su ligamenti. Ipak, startao je protiv Portugala, za 40 minuta osam puta zatresao je suparničku mrežu, da bi ga onda snašla nova ozljeda, na nekoliko mjesta napuknula su mu vlakna potkoljeničnog mišića lijeve noge.
Zlatko Horvat dobro ga je zamijenio u susretu s Rusijom, mladi Zagrebov rukometaš jedini je, uza sjajnog Ivana Balića, zaslužio pohvale u 29:30 porazu. Ipak, sve su oči uprte prema Džombi u trenutku kada paklenima da bi dohvatili željenu završnicu trebaju tri pobjede, kada pravo na propust više nemaju. U utorak je prva meč-lopta, na drugoj strani u Sankt Gallenu u 18 sati stajat će Danci. Momčad s dvije bronce sa dva posljednja europska prvenstva. Hoće li Džomba moći pomoći? - Odlično se oporavlja, čekaju ga još neki testovi, no vjerujem da će moći igrati već i u susretu s Danskom - optimist je somatoped mr. Stanislav Peharec.
- Osjećam još ozljedu, ali kao i uvijek, želio bih igrati. I igrat ću bude li postojala i najmanja mogućnost za to - kaže Džomba naglašavajući kako žarko želi pomoći suigračima. Pomoći bi trebala i posebna bandaža pristigla iz Njemačke. No, ne smije se zanemariti da je Džomba oporavljenik, da stanka ostavlja trag. U svakom slučaju, s njim se momčad osjeća jačom, a suparničko uvažavanje raste. I izbornik naših rukometaša Lino Červar željno čeka zeleno svjetlo za Džombin nastup. U trenutku kada nema ni prvog lijevog krila Nikše Kaleba, kada Blaženko Lacković i Petar Metličić formom plaćaju danak ozljedama na pripremama, kada jedini Ivano Balić vuče kako treba, već i Džombina pojava u momčadi mnogo bi značila u tom hodu na visoko razapetoj žici u Sankt Gallenu.
- Moramo se pokušati izvući, čekaju nas tri dana zaredom bespoštedne borbe. Leđa će morati podmetnuti igrači koji su i do sada bili temeljni kada smo osvajali medalje, dečki koji su iznijeli najveći teret. Malo ih je, klupa nam nije široka i ne nudi mogućnost za velike kombinacije - kaže Červar nadajući se da će njegovi pakleni ponovo igrati dobro kao protiv Norveške.
Dvije danske bronce
Rukometaši Danske sudjelovali su na pet od šest europskih prvenstava. Nije ih bilo tek 1998. godine u Italiji. U kvalifikacijama su bili iza Mađarske i Švedske. S dvije osvojene bronce, spadaju među najuspješnije reprezentacije na europskim prvenstvima. Na 1. europskom prvenstvu, u Portugalu, u susretu za broncu pobijedila ih je naša reprezentacija (24:23), kojoj je to ostala i dosad jedina medalja. Dvije godine kasnije, u Španjolskoj, izgubili su svih šest utakmica i tako osvojili posljednje, 12. mjesto. Na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj 2000. godine bili su deseti, a onda slijede dva uspješna nastupa. Na EP-u u Švedskoj 2002. i u Sloveniji 2004. godine osvajaju brončane medalje. U Švedskoj su u susretu za treće mjesto pobijedili Island (29:22), a u Sloveniji su bili boji od Hrvatske (31:27), premda je u skupini Hrvatska pobijedila (26:25). (dm)