Željko Rohatinski, Ivan Šuker, Franjo Luković, Božo Prka, Petar Radaković i Borislav Škegro na Večernjakovu forumu

Hrvatska nije u krizi - 3. dio

Foto: Foto: Patrik Macek i Boris Ščitar
Hrvatska nije u krizi - 3. dio
17.10.2008.
u 17:48
Pogledaj originalni članak

• Što vam kažu vaši glavni ekonomisti u bankama? Hoće li biti recesije, kakvi će biti uvjeti poslovanja u budućem razdoblju, hoće li zaista doći doba u kojem ćemo živjeti bez kredita, kako su nagađali mediji? Sremate li zaoštravanje uvjeta dobivanja kredita? Molili bismo redom naše vodeće poslovne bankare da iznesu svoja očekivanja.
RADAKOVIĆ: Nastavljam, da simbolički kažem, vozimo i dalje kao i dosad. Očekujemo da će u ovoj godini doći do rasta realnog sektora oko 4 posto i što se nas tiče, imat ćemo dovoljno sredstava. Nema nikakve opasnosti od toga da bi banka prestala pratiti projekte od stambene gradnje do gospodarstva, bit ćemo u poziciji da normalno kreditiramo i građanstvo i gospodarstvo.

LUKOVIĆ: Poslovat ćemo u svim segmentima i s građanima i s poduzećima u okvirima koje će diktirati okruženje. Mi već imamo posljednjih nekoliko godina usporavanje rasta bilanci banaka, najviše zbog restrikcija centralne banke, jer je jednostavno bilo zabranjeno rasti više od 1 posto mjesečno. Poslovanje će se nastaviti u svim segmentima u tempu koji će biti malo sporiji nego proteklih godina i primjereno okolnostima.

PRKA: Ne očekujemo recesiju, nego usporavanje rasta. Naše procjene su da će stope ekonomskog rasta biti niže u odnosu na prethodno razdoblje, između 2,5 i tri posto zbog kumulativnog djelovanja svih efekata o kojima smo pričali. Imamo nekoliko scenarija kako će se PBZ ponašati. Primjetna je tendencija u ovoj godini da se više kredita emitira za mala i srednja poduzeća nego građanima. To je kod nas osobito naglašeno, posljednjih nekoliko mjeseci gotovo dvostruko smo više kreditirali mala i srednja poduzeća nego građane. Vidim probleme s velikim projektima u nekretninama koje konzumiraju puno kapitala i koji su se namjeravali isključivo financirati kreditom. Tu vidim problem, jer nijedna domaća banka to ne može sama pratiti, očito će se nekoliko banaka morati udružiti, a vidim problem i sa strane međunarodne ponude koja će sigurno biti ograničena.

Rast kredita će se usporiti, teže će se dolaziti do nenamjenskih gotovinskih kredita za potrošnju. Bez restrikcija ćemo financirati stanogradnju, mala i srednja poduzeća, ali gledajući sektorski što se događa na kojem području i gdje je došlo do točke saturacije. Evidentno je da postoje neki sektori gdje je došlo do saturacije i da su toliko zaduženi da će doći do kontrakcije aktivnosti. Umjereni sam optimist, bit će to godina prilagodbe kada će banke morati voditi više računa o kvaliteti kredita. I dosad su novinari govorili da u hrvatskim bankama kredit može dobiti samo onaj tko dokaže da mu kredit ne treba, ali sada će više akcenta biti na kreditnu sposobnost i rigoroznije analize.



ŠKEGRO: Drago mi je što čujem od naših bankara da će se više okrenuti proizvodnji i tvrtkama zbog sedam tvrtki koje vodimo. Ovim ljudima iz bankarskog sustava ponajprije vjerujem zato što su toliko puta odbili moje zahtjeve ili s obzirom na to kakve su uvjete postavili u odnosu na početne. Bankarstvo počiva upravo na tome. Sad se vidi koliko su hrvatske banke hrvatske, a to se mnogima neće svidjeti. Sada se vidi da unatoč popularnim pričama o stranim vlasnicima, bez obzira na vlasničku strukturu, hrvatske banke su zasebne pravne osobe sa svojim politikama i politikom središnje banke i države. Vidi se da su to apsolutno hrvatske banke i to je osobito važno istaknuti da na perceptivnoj razini prekinemo krive asocijacije između vlasništva i krize koja se događa negdje izvan Hrvatske. Mojih sedam tvrtki nemaju vremena čekati veliku konsolidaciju, jer tvrtke u razvoju trebaju stalno financiranje. Bilo bi tragično da se ovi sekundarni efekti negativno odraze na one koji su se ni krivi ni dužni zatekli u okruženju kojem Hrvatska ničim nije pridonijela.

• Ministre, možete li reći što sprema vlada u ovoj situaciji?
ŠUKER: Možemo poslati jasnu i umirujuću poruku nakon što je iracionalnost preuzela vodeću ulogu. Upravo zbog toga je Vlada i išla s ovom odlukom koju je danas jednoglasno prihvatio Sabor da povećamo osigurane štedne depozite na 400.000 kuna kako bismo jasno pokazali da čvrsto stojimo iza bankarskog sektora i politike HNB-a. Najbitnije je reći da će Vlada s proračunom za 2009. jasno poslati poruku građanima, gospodarstvenicima i svima iz financijskog sektora kako se treba ponašsati u ovom trenutku da zadržimo gospodarski rast na ovoj razini jer smo izbjegli ovu krizu, samo nas je malo okrznula.

• Možemo li nagađati da će ključna poruka novog proračuna biti štednja?
ŠUKER: Za mene strukturne reforme nisu štednja, nego nešto što otvara poziciju da se s istim sredstvima može napraviti puno više. Dostupni su nam sada i pretpristupni fondovi EU, kako strukturni tako i kohezijski. Vlada će zbog toga osnovati agenciju, neko tijelo ili potražiti vanjske konzultante koji će pomoći poljoprivrednicima i malim poduzetnicima u izgradnji i tako možemo doći i do dodatnih milijardu i pol sredstava koje nećemo davati iz državnog proračuna. Pripremit ćemo proračun koji će potaknuti gospodarski rast, a njime ćemo pokazati kako treba postupati u ovakvim situacijama.



• Treba li spašavati fondove od propasti zbog sigurnosti cijelog sustava? Nakon dva dana uzleta, i u ovom trenutku dobivamo vijest da Crobex opet pada.
LUKOVIĆ: Stalno se implicira veza između Crobexa i sigurnosti banaka koje nemaju gotovo nikakve veze. Jedan mali dio eventualnih margin kredita koje bi one dale nekom ulagaču može doći u pitanje ako vrijednost dionice pada. Svaka druga veza između burze i banaka jednostavno ne postoji. Na drugoj strani, ako bi manjkalo povjerenje ulagača u štednju, banke naprosto ne bi mogle imati dovoljno izvora za kreditiranje i tada se događa oskudica kredita, jednostavno, nema dovoljno izvora za kreditiranje. U tom slučaju postoji manjak likvidnosti za odobravanje novih kredita koji podržavaju rast i razvoj poduzeća o kojima je govorio Škegro. Fondove trebaju spašavati njihovi vlasnici u slučaju da menadžment nije bio dovoljno oprezan pri ulaganju pa ga je povlačenje uloga dovelo u nelikvidnost jer nije mogao prodati imovinu po cijeni koju je očekivao. To je ponajprije odgovornost vlasnika. U Americi se dogodila intervencija države, ali samo u novčane fondove jer su tamo oni značajan dio tekućeg sustava financiranja, ali kod fondova koji ulažu u dionice i rizične oblike naravno da ne može biti govora o intervenciji i osiguranju od strane države.

Pogledajte na vecernji.hr