Hrvatsku financijsku elitu okupio je u srijedu Večernji list na
panel-raspravi o uzrocima i posljedicama velike financijske krize koja
je uzdrmala globalizirani svijet, a okrznula je i domaći financijski
sektor.
Cijenu svjetske krize kod nas su zasad skupo platili
samo ulagači na burzi, a izvršna i monetarna vlast čine sve da na tome
i stane, pa su proteklih dana povukli niz značajnih poteza. Centralna
je banka oslobodila bankarima dio zamrznutog kapitala, Hanfa je
inicirala stvaranje interventnog investicijskog fonda, dok je Vlada
povećala svotu osiguranih depozita.
Da svjedočimo danima
nabijenim krupnim događajima, moglo se osjetiti i te srijede, tijekom
našeg okruglog stola. Sabor je izglasovao odluku o osiguranim štednim
ulozima pa nam se ministar Šuker pridružio tek kad je zakon dobio
potrebnu zakonsku većinu. Toga dana i središnja je banka morala vući
krupne poteze, osim redovite repo aukcije, na kojoj su banke pozajmile
od središnje banke rekordnu količinu novca, održana je i redovita
sjednica Savjeta HNB-a, zbog koje je guverner napustio skup nešto
ranije, u trenutku kad se cijenjenim sudionicima okruglog stola, koji
su vodili naši urednici Gojko Drljača i Borna Keserović, pridružio
ministar Šuker.
Stekli smo dojam da je Večernjak učinio veliku
stvar samim tim što je glavne aktere zbivanja doveo na isto mjesta, pa
im je taj susret bio prilika da se u hodu dogovaraju o najvrućem
ovotjednom zadatku – isplati 6,2 milijardi kuna dioničarima Ine.
Među
šestoricom naših gostiju našli su se tako jedan aktualni guverner, tri
vodeća bankara, tri što sadašnja, što bivša ministra financija, koji su
bili jednoglasni u poruci da je bankarski sustav Hrvatske stabilan.
U
šali, bivši je ministar financija Borislav Škegro kazao da su naše
banke neke sasvim druge “životinje” od američkih, investicijskih banaka
koje su dospjele u probleme zato što se nisu bavile klasičnim
bankarstvom. “Čime se sve trgovalo na nekim burzama, ne mogu shvatiti
ni najbolji matematičari”, dodao je Božo Prka. Prvi ljudi banaka koje
drže više od 50 posto hrvatskog tržišta umjereni su optimisti kad je
posrijedi Hrvatska, pa su takve i njihove poruke s našeg okruglog
stola. Kapitala za redovite aktivnosti i projekte će biti, ali davat će
ga s puno opreza.
• Pripremajući
se za ovu raspravu, pronašli smo u američkim časopisima nekoliko
zanimljivih detalja: američki privatni sektor zadužio se u četiri
posljednje godine u inozemstvu za zastrašujućih 3000 milijardi dolara,
a za nešto veći iznos povećao hipotekarni dug američkih kućanstava. Te
zastrašujuće brojke govore u kakvim je problemima ta velika svjetska
demokracija. Nasmijali smo se kad smo vidjeli investicijskog stručnjaka
na CNBCN-u kako objašnjava da problema nema – samo na pet godina treba
stegnuti remen. A čovjek je imao između 120-150 kilograma! Što je
potaknulo aktualnu krizu koju će biti teško riješiti stezanjem remena?
Kako je moguće da su vrhunski stručnjaci investicijskih banaka, među
kojima su tisuće odličnih matematičara, previdjeli pad nekretnina kao
mogući uzrok problema u američkom financijskom sustavu.
ŠKEGRO: Nije
produktivno tražiti uzroke ove današnje financijske krize koja je
krenula iz SAD-a, pa se kaže da je krenula iz sektora gradnje kuća i
stanova, iz graditeljstva se prelila u investicijske banke, pa onda u
fondove i sve druge banke. Nemoguće je nama ovdje ili na bilo kakvom
forumu dati potpun, cjelovit odgovor, i to iz nekoliko razloga. Kao
prvo, treba razlikovati povod za neku krizu od fundamentalnih uzroka
koji su se sasvim sigurno akumulirali godinama pa ovo što mi sad
gledamo jest jednostavno očitovanje te krize. Ljudi često upadaju u
pogrešku da onaj neposredni povod proglase uzrokom nekakve krize.
Danas
u Americi ima barem 20 živućih nobelovaca iz ekonomije i ne može se
reći da nitko nije predvidio što će biti. Ljudi su to predviđali,
međutim, kao što će vam to potvrditi svi bankari ovdje, ljudi formiraju
neka svoja očekivanja, rade svoje poslovne politike u skladu s
prognozama što će se i kako će se dogoditi, očito su u jednom segmentu
ta očekivanja bila drugačija od onoga što se razvilo. Što hoću reći?
Današnji financijski sustav je kompleksan, svjetski, on je
globaliziran, teško upravljiv i možda je stupanj krize danas znatno
veći nego što bi bio i prije samo 10 godina ili 20 godina baš zbog te
globalizacije.
Složit ćete se da je globalizacija donijela
puno dobrih stvari, kreirano je 10 milijuna novih radnih mjesta u
svijetu, ali isto tako i kriza, dođe, djeluje puno jače. Amplitude
šokova su puno veće nego prije. Teško je navesti sve ili izdvojiti
jedan od uzroka te krize. Svi smo čitali i znamo, spominju se pohlepa
menadžera, nedostatna kontrola, ekspanzivna monetarna politika,
Greenspan i još mnogi drugi. Svatko od nas ima nekakvo ograničeno
razumijevanje funkcioniranja naše male hrvatske ekonomije pa prevedite
to na američku ili na svjetsku, ja osobno ne bih bio spreman uprijeti
prstom ni u koga konkretno ili pojedinačni događaj kao uzrok ove
financijske krize.
PRKA:
Amerika je bila u vrlo neugodnoj makroekonomskoj situaciji nakon 11.
rujna 2001. godine i vjerojatno su njihovi ekonomski stratezi
razmišljali kako riješiti imploziju koja im se dogodila te su došli do
scenarija spuštanja kamatnih stopa koje su pale na jedan posto. Uz
takve kamate, svaki je kreditni prijedlog izgledao isplativ. Počela se
stvarati ekonomska euforija, podizati investicije, oporavljati tržište,
dionice su rasle, prije svega nekretnine i, uz neregulirani sustav,
došlo se gdje jesmo. Zapamtite, američke banke nisu odlučile
primjenjivati Basel 2, nisu prihvatile nove kapitalne standarde.
Anglosaski koncept poslovanja temeljio se na principu da se napravi
transkacija s klijentom, ali se preprodaje svim sudionicama na
svjetskom globalnom tržištu, za razliku od klasičnog komercijalnog
koncepta, koji se temelji na dugoročnom odnosu s klijentom.
• U kojoj je
mjeri deregulacija i liberalizacija poslovanja financijskog sektora
pridonijela krizi?
PRKA:
Drugi je razlog loša regulacija... Financijska poluga američkih banaka
otišla je i do 50 puta na jednu jedinicu kapitala, a poluga hrvatskih
banaka je jedan prema šest. Regulator im je dopustio da putem
regulatorne rupe smanjuju rizik tako što su iznosile rizike izvan
bilance kreiranjem posebnih pravnih osoba kroz koje su se financirale.
Ako bi radila neku veliku akviziciju i ulaganja, velika bi banka
osnovala posebnu pravnu osobu, ta osoba bi uzela dugoročnu aktivu na
svoju bilancu i financirala kratkoročni vrijednosni papir – dok sistem
nije eksplodirao, a regulator je to dopuštao. Europske su banke većinom
izbjegle krizu jer regulator nije dopuštao izvanbilančno financiranje.
• U
svojoj biografiji popularni predsjednik američkih Federalnih rezervi
Alana Greenspan nahvalio je sve američke predsjednike s kojima je
surađivao, od Nixona do Clintona. Rekao je da su vrlo inteligentni, ali
se o Bushu nije očitovao. Leži li znatan dio odgovornosti na aktualnoj
američkoj administraciji i njezinoj lošoj ekonomskoj politici? Što,
gospodine Rohatinski, vi kao popularni guverner mislite o američkoj
monetarnoj i fiskalnoj politici?
ROHATINSKI:
Što se tiče Greenspana, mišljenja su bila i ostala odvojena. Točno je
da on u svojoj biografiji izbjegava eksplicitno se izjasniti o Bushovoj
administraciji te politici te administracije, ali isto tako imate na
stotine knjiga koje njegov odnos prema Bushu prikazuju u sasvim drugom
svjetlu. Ja bih se potpuno složio s kolegom Škegrom u svemu što se
kazalo u vezi s uzrokom aktualne financijske krize, a to je splet
najrazličitijih okolnosti, ekonomskih fundamenata, neekonomskih
zbivanja, od 11. rujna do rata u Iraku. Međutim, mislim da je bitno
naglasiti da se u još uvijek aktualnoj fazi globalizacije, a koja traje
već gotovo 20 godina, formira obrazac financijskog djelovanja koji
obuhvaća ekspanzivnu monetarnu politiku, a prije svega u Americi, te
fiskalnu politiku s velikim proračunskim deficitom i situaciju da su se
u svijetu formirale velike rezerve likvidnosti.
Posebno u
Aziji, odakle je novac transferiran na američko financijsko tržište.
Taj je obrazac na sceni već gotovo dva desetljeća, a njegove
implikacije vide se prvi put iako su bile aktualne 1997. godine u
vrijeme azijske krize, te 2001. neovisno o 11. rujna, na tržištima
vrijednosnica. I današnja je kriza, kako znamo, krenula s tržišta
nekretnina. A uvijek je, de facto, bio u igri isti obrazac, s time da
se težište njegova djelovanja praktično selilo s jednog na drugo
tržište, vrijednosnice, nekretnine, pa čak i robu. Postoji i niz
argumenata da je i cijena nafte dio tog procesa.
Ono po čemu
se ova kriza razlikuje od prethodnih jest znatno veći iznos kapitala, i
to kapitala na tržištu koje je najglobaliziranije. Zato se ona tako i
odrazila na sve. Kazao bih još nešto. Postoji golem fond literature
koja se bavi tim pitanjima, velik dio je na neki način literatura koja
opisuje događaje koji su se zbili, dio koji se može kvalificirati –
“general nakon bitke”. Međutim, ima dosta literature ekonomskih
stručnjaka koji su anticipirali zbivanja, a jedan od njih je i dobitnik
Nobelove nagrade Paul Krugman. Zašto se i, uza sva ta upozorenja, nije
pokušao spriječiti takav razvoj događaja? Ja mislim da je kolega Prka
dao točan i jednostavan odgovor. Poslovne su se odluke donosile
kratkoročno. Pretpostavka je bila, ostvarit će se određeni ekonomski
dobitak prije nego što stvari krenu silaznom putanjom.
• Nakon
donošenja zajedničkog europskog plana akcije te koordiniranog nastupa
monetarnih vlasti na većem dijelu planeta, čini se da je došlo do
odmrzavanja kreditnih tržišta, a dogodili su se i skokovi na dioničkim
tržištima. Može li se reći da je kriza iza nas ili...
LUKOVIĆ:
Mnogi na to odgovaraju da je ovo kraj prvog dijela krize. Ključno je
pitanje definirati što, zapravo, smatramo krizom. Slušao sam
makroekonomista Feldmana, koji je rekao da je kriza u Americi počela
kolapsom tržišta nekretnina i da se neće dotaknuti dno i neće se početi
raspletati dok se ponovno ne uspostavi tržište nekretnina s jasnim
cijenama. Tek će to omogućiti da se utvrdi koliko stvarno vrijedi
aktiva onih koji su financirali, pa će se znati koliko su izgubili,
koliko im kapitala treba, hoće li ih tko dokapitalizirati ili će
propasti. Moći će se podvući crta, a ostali će nestati s tržišta. Osim
financijskih sanacija banaka, čini se da se počinje uspostavljati
ponovno tržište nekretnina u Americi.
To bi moglo omogućiti da
se uspostavi povjerenje među bankama i da prođe dio krize koji se
opisuje kao manjak povjerenja između ulagača i banaka. Ostat će cijena
koju trebaju platiti porezni obveznici, fiskalna cijena krize, ostat će
novo razumijevanje koliko je potrebno kapitala da bi se uredno
poslovalo na financijskom i nefinancijskom tržištu, svijest da rizik i
kapital stoje više nego što je vladalo uvjerenje u ovom prethodnom
periodu obilja jeftinog novca. U idućem periodu slijedi dublja ili
plića recesija, kapitala će biti, ali će biti oskudniji i skuplji.
Kriza povjerenja u ključne financijske institucije na odlasku je, ali
to ne znači da će nestati mnogi problemi. Mnogi će i dalje utjecati na
europske ekonomije, na ekonomije naših glavnih trgovačkih partnera, pa
i na razvoj gospodarstva u Hrvatskoj.
Hrvatska
nije u krizi - 2. dio
Hrvatska
nije u krizi - 3. dio
Hrvatska
nije u krizi - 4. dio