RAZGOVOR Lana Derkač i Davor Šalat poslije Guadalajare

Hrvatska poezija za meksičku publiku

11.01.2009.
u 17:07
Pogledaj originalni članak

Sa sajma knjiga u Guadalajari nedavno se vratilo peteročlano izaslanstvo hrvatskih pisaca među kojima su osim Diane Rosandić, Davora Velnića i Željke Lovrenčić bili i supruzi Lana Derkač i Davor Šalat. Prvi organizirani nastup preko Velike bare, u Meksiku, sam po sebi je zanimljiva činjenica, no u njihovu slučaju nije jedina. Naime, zajednička Lanina i Davorova knjiga pjesama “Murmullo sobre el asfalto” (Šapat nad asfaltom), prevedena na španjolski jezik i objavljena u meksičkoj izdavačkoj kući La Zonambula, bila je središnji događaj hrvatskog predstavljanja na najvećem latinskoameričkom sajmu knjiga. 


• Ne događa se baš svaki dan da se supruzima objave radovi u istoj knjizi, k tome u dalekom Meksiku. Kako je došlo do toga?
Lana: Prošle godine u Boliviji je objavljen izbor pjesama deset suvremenih autora iz Hrvatske “Poesia Croata: diez poetas contemporáneos”. Ključna je osoba Željka Lovrenčić, koja je izabrala i prevela tekstove. U spomenutom su izboru i Davorove i moje pjesme. Knjiga je stigla do Meksika, tamošnji se izdavač zainteresirao za tiskanje, i to se, eto, jesenas i dogodilo.

Davor: Kuću vodi pjesnik Jorge Orendain, a sjedište joj je u Guadalajari. No najvažnija je Željka. Ona uspijeva zainteresirati književnike i nakladnike iz hispanskih zemalja za djela hrvatskih pisaca.

• Kolika je naklada i nadaju li se izdavači uspjehu kod publike?
Davor: Zbirka nam je tiskana u petsto primjeraka. Već za našega boravka razaslana je u knjižare, a zanimanje je teško predvidjeti iako Meksikanci vole poeziju.

Lana: Osim u meksičke knjižare bit će odaslana i u druge zemlje Latinske Amerike.



• Jeste li se u Guadalajari osjećali poput književnih zvijezda?
Lana: Teško pored sve pažnje posvećene prisutnim istinskim veličinama kakvi su Gabriel García Márquez i Carlos Fuentes. A puno se govorilo o Italiji, koja je bila zemlja partner. Za nas je značajno već to da su se prvi put pojavili autori iz Hrvatske.

Davor: Dobar i dovoljan je bio osjećaj radoznalosti koji su pokazali za nas meksički književnici i publika. Zanimljivo je da se riječka spisateljica Diana Rosandić uspjela upoznati s Garcíom Márquezom i provesti kraće vrijeme u susretu s njim.

• Kakav tretman ima zemlja partner?
Lana: Dobar, ali je skup. Italija je osim književnog programa predstavila i svoju glazbu, film, likovnu umjetnost, gastronomiju… Mnogo novca treba za takav uspjeh.

• Tko je organizirao i financirao put?
Lana: Poziv je došao od Sveučilišta u Guadalajari koje i organizira Sajam knjiga. Što se tiče financiranja, avionske karte platilo je naše Ministarstvo kulture, smještaj i troškove u Guadalajari i državi Jalisco snosilo je njihovo Sveučiliste, a financijski je putovanje pomoglo i DHK.

• Što će vam ostati u sjećanju poslije meksičke avanture?
Lana: Naslijeđe Azteka i Maya, meksička umjetnost, svakodnevni život. Fascinirali su me plesovi Indijanaca na glavnom trgu u Ciudad de Méxicu, Riverini murali na Nacionalnoj palači, antropološki muzej u Chapultepecu, vješto građene katedrale, piramide i iguane, nepregledne plantaže agava, pjesme mariačija. Pa onda ukusne tortilje, takosi…

Davor: Sve me podsjetilo na studij španjolskog jezika i književnosti. Bilo je to uzbuđenje uranjanja u hispanofoni svijet, snažno duhovno i književno prožimanje sa srdačnim meksičkim ljudima koji se lako otvaraju i prihvaćanju tuđe književne svjetove.

Pogledajte na vecernji.hr