Hrvatska praskozorja postala povečerja

Javio mi se prijatelj iz Zagorja, prosvijećeni ljevičar, u mladosti revolucionarac (kao i ja), da me prekori zbog moje nesklonosti našim špancir-demonstrantima. Znam, kaže, da baš o svima njima i baš o svemu što čine ne možeš misliti samo loše. Priznaj da ne misliš! Priznao sam, ali o špancir-demonstracijama, ostanu li kakve su bile, ni ubuduće ne kanim napisati ni jednu jedinu pohvalnu riječ. Tko želi rušiti kuću u kojoj živimo moj unuk i ja, na mene neka ne računa!

Otkad ulicama hrvatskih gradova tumaraju, bleje i na indijanski se način glasaju tobožnji prosvjednici, može se čuti pitanje o sličnostima i razlikama između našeg španciranja i narodnoga bunta u arapskim zemljama. Odgovora ima svakojakih, no u jednome se uglavnom svi slažu, a to je da nikakvih bitnih sličnosti nema. A kao osnovna razlika spominje se činjenica da je Hrvatska demokratska zemlja.

Ali, postoji i jedna razlika, točnije, hrvatska posebnost, o kojoj se vrlo malo govori, a koja bitno utječe i na moj odnos prema špancir-protestima. Mislim na sve izraženiju i sve otvoreniju nesnošljivost ne prema trenutačnoj hrvatskoj vlasti, nego prema Hrvatskoj kao neovisnoj državi i njezinoj europskoj perspektivi. Sumnjam da među bezglavim šetačima ima mnogo onih koji znaju što se viče kad se viče “dolje SVE”, ali vidim da oko njih, na stranačkim i medijskim prozorima s kojih im se razdragano maše, ne nedostaje onih koji dobro znaju što se i na koga se SVE misli.

Sad će mi se, dakako, reći da kritika vlasti nije isto što i napad na državu, odnosno da je proglašavanje prigovora vlasti ugrožavanjem države stara metoda za onemogućivanje kritičara. Kao da ja to ne znam! No, da ne teoretiziramo, evo primjera “kritike” koja me motivirala da ovo napišem (JL, 5. 3.):

“...Ova je zemlja smišljena po lopovluku, nastala u lopovluku i zato je sada lopovska. Lopovska je još od norvalskog začeća, lopovska je bila u doba Brothers in Arms i Ledererovih banijskih povečerja, lopovska je bila prije Oluje i poslije Oluje, pa je tim slijedom lopovska ostala do danas... Ti prosvjedi rezultat su dubokog, masovnog uvjerenja da je današnja hrvatska država kao projekt doživjela debakl, da je moralno havarirana, da se nakon dva desetljeća demokracije nije makla od preddemokratskog musavog svinjca... Građani su izrekli dijagnozu i pravorijek: nakon dvadeset godina ova je zemlja jedan veliki neuspjeh.”

To što se nikako ne mogu složiti s tim da je moja država, Republika Hrvatska, “jedan veliki neuspjeh”, to i nije bitno. Bitno je što se u jednom utjecajnom hrvatskom dnevniku špancir-demonstracije tumače u ključu negiranja Hrvatske kao državnog entiteta. Otvoreno se kaže da je ideja o državi bila lopovska, da su lopovi državu stvorili i vodili, pak da ona i ne zaslužuje drugo, nego da propadne. Ili, jezikom ulice: “dolje SVE”!

Sad, je li to kritika vlasti ili napad na našu jedinu kuću? Je li to osnova na kojoj bih trebao hvaliti špancir-demonstrante? Jesu li Ledererova praskozorja slučajno postala “povečerja”?