Hrvatska puca, ni branitelji više nisu na istoj crti obrane

Hrvatska puca po svim šavovima, a evidentna podjela braniteljskih udruga jedna je od najvećih pobjeda druge strane i ta fatalna činjenica već sutra može zemlju zakotrljati prema kaosu! Jer kao nikad dosad Veliki i Mali Jastreb ne stoje na istim stranama, zagrebačka i vukovarska Hvidra ne podržavaju istu politiku! Sad kad je pukla i ta zadnja crta obrane, što je uopće ostalo od „stare“ Hrvatske?

Praktično nema institucije koja nije razvaljena, a posebno fascinira upornost kojom se ruši samobitnost hrvatskog jezika. Patološki se inzistira na sličnosti sa srpskim i iz toga se izvode zaključci da sutra u Uniji ne treba pet jezika iz regije jer da su to tako slični jezici da nema smisla raditi razliku. I nema baš nikoga da objasni da su sve takve analogije gola politika i da je, primjerice, manja razlika između danskog i švedskog nego između hrvatskog i srpskog pa ipak nitko normalan ne terorizira Dance i Šveđane da tobože imaju jedan jezik i da bi trebali prestati inzistirati na vlastitim jezicima!

I dok se drobi jedan po jedan temelj hrvatske države, sukobi na relaciji Banski dvori – Pantovčak samo se množe. Nije riječ samo o tome da još uvijek nije imenovan čelni čovjek Hrvatske vojske jer ga Pantovčak ne želi potvrditi, riječ je o tome da ova dva centra političke moći posve različito misle i o potrebi progona komunističkih zločinaca i o mogućnost da povučemo tužbu za genocid protiv Srbije i o razlozima ratova u BiH i o krivnji u slučaju Purda, ako hoćete oni na različitim mjestima slave antifašističku borbu: Josipović odlazi u Srb, cijela antifašistička Hrvatska minus SDP odlazi isključivo u Brezovicu. Osim toga, dok Vlada uručuje protest srpskom veleposlaniku u Zagrebu koji otvoreno traži da promijenimo Ustav i Srbima damo status konstitutivnog naroda, što je velikosrpska drskost prvog reda, Josipović se uopće nije oglasio. On još uvijek ne povlači svoje riječi divljenja za Tadića premda je Tadić evidentni protagonist nove velikosrpske politike koja se nije samo jasno izblendala već i najotvorenije provocira.

Danas, kad je kristalno jasno da velikosrpski planovi ponovno izlaze na scenu, Hrvatska očekuje da se njen predsjednik distancira od svog velikog prijatelja Tadića jer Tadićeva Srbija hoće suditi Purdi, Tadićeva Srbija traži da se Srbima vrati konstitutivnost u Ustavu, Tadićeva Srbija i Tadić osobno u Beogradu okupljaju Srbe iz svih susjednih zemalja da im daju naputke kako se držati u za skorašnjeg popisa stanovništva. Na tim se sastancima otvoreno tvrdi da će samo respektabilan broj Srba prema popisu dati prostora da se sutra traži autonomija!

No, Hrvatska šuti! Šuti i Mesić, što je možda i bolje kad se uzme u obzir što je rekao o Gadafiju i pokolju u Libiji! Mesić je, naime, izrazio sumnju da bi Gadafi stajao iza ovog pokolja te dodao da Gadafi nije ni predsjednik države ni Vlade, “čak ni ministar“, tek vođa revolucije! To je stvarno antologijska izjava! “Samo“ vođa revolucije?! Pa je onda „samo“ 40 godina na vlasti! Bez službene funkcije! Mi smo se u svakom slučaju vratili 20 godina unatrag jer ne samo da nam ministar Tadićeve Srbije najavljuje povratak konstitutivnosti Srba u Ustav (a mi pritom nismo čuli što Pupovac, Stanimirović ili Uzelac o tome misle jer nema medija koji će ih to pitati!), već se u Istri zahuktava stari plan iredente da se od Hrvata u Istri naprave Istrijani kako bi valjda Italija napokon ostvarila temeljni cilj koji ni uz pomoć ricinusova ulja posljednjih stoljeća nije uspjela. Istrijani kao nacija – to je stari rimski san!

Kad su pak neki dan predstavnici desetak viđenijih nevladinih udruga poručili da Hrvatska nije sposobna završiti pregovore s Unijom, sjetio sam se jednog teksta kolege Šole u Glasu Slavonije u kojem on podsjeća na zanimljivo izraelsko iskustvo. Izrael je, naime, ustrojio parlamentarno povjerenstvo da se istraže tokovi novca istaknutih nevladinih organizacija. Ispostavilo se da im silan novac stiže, ni manje ni više, nego iz „prijateljskih“ zemalja poput Saudijske Arabije, Kuvajta, Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata...

Ispostavilo se i to da su aktivisti tih organizacija bili prvi denuncijanti Izraela pred raznim međunarodnim tijelima. Izrael je, piše Šola, u tom kontekstu zaoštrio odnose i s Velikom Britanijom kad je ustanovio da njihovo ministarstvo vanjskih poslova financira nevladinu organizaciju (B’selem)! Možemo li barem u trenutku kad neke naše nevladine udruge nagovaraju svijet da ne završi pregovore s nama jer da još nismo sposobna država za ugledno društvo, a druge pak bocama i kamenjem ruše Vladu, pitati tko financira naše nevladine udruge?