Hrvatska sama koči svoj put u EU

Nitko ne koči ulazak Hrvatske u EU, nego Zagreb svojim odlukama podmeće sam sebi klipove pod noge. Sigurno je Slovenija svojim ponašanjem u vezi sa ZERP-om pokazala da zemlja koja predsjeda EU to ne bi smjela činiti, ali joj je priliku pružila Hrvatska. Svaka zemlja kandidat mora se ponašati kao da je već članicom.

To znači da ne smije donositi zakone i odluke u suprotnosti sa zakonima EU. Hrvatska odluka o početku primjene ZERP-a i na zemlje EU zapravo je ništava jer je donesena kada je već bila kandidatkinjom. Italija, na primjer, za razliku od Hrvatske, u svome zakonu o zaštiti mora ne uključuje i ribarstvo. Od Hrvatske se traži da izbaci pitanje ribarstva iz ZERP-a s obzirom na to da se izlov ribe određuje na drugačiji način, odnosno pregovorima između ministara poljodjelstva zemalja članica.

Kao što je Hrvatska griješila time što nije otvarala svoje tržište nekretnina Talijanima, nego samo drugim građanima EU te je morala popustiti, tako i sada mora izbaciti pitanje ribarstva iz ZERP-a. U slučaju otvaranja tržišta nekretnina i Talijanima Hrvatska se opravdavala da će ga otvoriti kada bude ušla u EU. Ali ne može se diskriminirati nijednog građanina EU. Isto tako, ne može se pitanje ribarstva u Jadranu određivati, pa ni do ulaska u EU, drugačije od postojećih europskih zakona.

To, pa i na osnovi iskustva u vezi s nekretninama, treba shvatiti. I pitanje ZERP-a ili načina njegove primjene više nije pitanje kvadrilaterale. Pregovori između Italije, Slovenije i Hrvatske, uz Europsku komisiju, mogu se provoditi samo o količini i načinu izlova ribe u Jadranu. ZERP mora ukinuti sama Hrvatska, odnosno jednostavno izjaviti da vrijedi prije donesena odluka Sabora prema kojoj se zakon ne primjenjuje na zemlje EU. U suprotnome, Hrvatska će i dalje sama sebe kočiti u hodu prema Uniji.