Hrvatska spasila obraz tužiteljici

Amerikanci su zaštitili Karadžića. Oni imaju dogovor i zbog toga nije uhićen i izručen sudu.“ Tim je riječima glavna tužiteljica Haaškoga suda u dokumentarnom filmu “Carlina lista” ocijenila odnose Washingtona i Republike  Srpske. Nekoliko mjeseci poslije opovrgla je sebe samu i kazala da Amerikanci doista nemaju nikakav tajni plan s Karadžićem te posve surađuju s njezinim uredom.

Mišljenje je promijenila nakon posjeta State Departmentu u kojem su joj jasno rekli kako ne žele dijeliti povjerljive informacije s tužiteljstvom, ali napetosti su izglađene sat vremena poslije u Pentagonu u kojem je  zaključila kako ima veću potporu od američkoga vojnog establishmenta nego od političkoga. Kao da oni nisu povezani po principu spojenih posuda. Newyorška premijera filma održana  u utorak, samo dan poslije zadnjega tužiteljičina izvješća Vijeću sigurnosti, pokazala je ono što mediji u Hrvatskoj već dugo pišu, a to je da Carla del Ponte ima dva lica.

Jedno za političku i javnu scenu, a drugo za  Sud. Kad se u UN-u 1993. osnivao ad hock sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, svi su državnici, diplomati i pravni stručnjaci vjerovali kako će to biti ozbiljna institucija koja će donijeti zadovoljštinu žrtvama te kazniti krivce i stabilizirati regiju. Nitko nije mislio da će na tom sudu biti medijskih zvijezda u sudačkim togama ili da će glavna tužiteljica dopustiti da se snima film o njezinu radu tako da i kamermani prije vodećih političara u državama bivše Jugoslavije znaju što se planira u Haagu ili koje su manipulacije dopuštene da bi se vodstvo Hrvatske, Srbije i BiH prisililo na suradnju.

To su primjedbe koje imaju Amerikanci! Carla del Ponte zaboravila je da za newyoršku premijeru filma u kojem je prikazana poput hoolywoodske zvijezde  treba izbaciti kadrove u kojima puši marlboro jer američka je javnost zaboravila vidjeti dužnosnike, suce ili druge poznate osobe kako su ovisne o cigaretama. Dok je film prikazao odlučnu osobu, odgovori na pitanja nakon promocije pokazali su da je Carla del Ponte duboko nezadovoljna jer odlazi iz Haaga, a posao nije dovršila. Bez Karadžića i Mladića njezina su misija i osam godina rada pali u vodu.  Najveće svjetlo u njezinoj haaškoj  karijeri zasjalo je kad je Hrvatska pomogla u pronalaženju i uhićenju generala Gotovine.

Može se otvoreno reći da je Hrvatska spasila obraz Carli del Ponte. Kao što je Hrvatska Americi olakšala u pripremi i potpisivanju Daytonskog sporazuma, pa  je Billu Clintonu  spasila vanjskopolitički ugled, a to se poslije prešućivalo, tako je i Carla del Ponte prebrzo zaboravila koliko je Sanaderova vlada izgubila na unutarnjopolitičkom planu jer je izišla ususret njezinim zahtjevima. Umjesto da poštuje one koji su bili uz nju i držali se obećanja, ona Hrvatsku u Vijeću sigurnosti opet proziva.

Kad sam je u New Yorku osobno pitala što je Zagreb pogriješio, rekla je da njezine ljude nisu pustili u državne arhive da traže potrebne dokumente. Pa to je u svakoj normalnoj državi pohvalna gesta. No Carli, naviknutoj na crveni hoolywoodski sag s kojim je dočekivana u Zagrebu, to je s pravom odjednom  čudno. Ona zna da protiv ni jednog Hrvata ne bi mogla podići  optužnicu da nije imala transkripte i državne tajne dokumente koje je primala nakon 2000. godine. No ona hoće još! A  hrvatski bi političari mogli  reći ne. Pa neka se onda hvali po New Yorku još samo tri  mjeseca da sve rješava telefonskim pozivom u Zagreb!