Hrvatske himere

Naš je politički život zoološki vrt pun himera. Dugo je u njemu velika gužva vladala pred kavezom u kojem je skakutala zvijer zvana Podjela na lijevo i desno. Sad, pak, koliko vidim, mnoštvo skakuće pred gajbom s himerom nazvanom Prevladavanje podjele na lijevo i desno.

Politička ljevica i desnica potječu iz društava parlamentarne demokracije. U Hrvatskoj se takva demokracija nikad nije uspjela dobro razrasti, no u nekakvim je kržljavim oblicima ipak postojala i u doba Austro-Ugarske i u doba prve Jugoslavije. Preskočimo li rat, koji je sam po sebi negacija svake demokracije, do radikalnog društvenog preokreta dolazi 1945., kada naoružani hrvatski i jugoslavenski komunisti, uz pomoć Staljinovih boljševika, provode nasilnu revoluciju i osvajaju vlast.

Premda revolucionari sami sebe predstavljaju kao nekakvu ljevicu, njih podjela na lijevo i desno uopće ne zanima. Zanima ih samo i isključivo njihova totalna vlast. Sve što im se suprotstavlja, eliminiraju u krvi (krv im je zbilja u kojoj se izvrsno snalaze, ali i omiljena metafora), bez obzira na predznak. Na grobljima završavaju i lijevi i desni “neprijatelji revolucije”, a u tamnicama opet, kao i prije rata, zajedno čame ljevičari (i komunisti i nekomunisti) i desničari (ne samo pavelićevci, nego i mačekovci i dr.). Podjela na lijevo i desno samo je obična krinka, sredstvo za brutalan progon stvarnih i izmišljenih protivnika. Dakle, himera.

I ta se utvara uzgajala i razmnožavala 45 godina, sve do kraha komunizma i raspada Jugoslavije. Tek se tada, na početku devedesetih, u slobodnoj Republici Hrvatskoj, stvaraju pretpostavke za obnovu osnovnih demokratskih institucija, pa i parlamentarnog spektra s ljevicom i desnicom.

Nešto je i stvoreno, ali mnogo je toga ostalo po starom, onako kako je bilo i poslije revolucije. Građanska ljevica nije obnovljena, a građanska se desnica, koje također ima samo u tragovima, najčešće javno tretira kao društvena kuga. Zapravo, posvuda još dominira stara revolucionarna politička svijest, prema kojoj je političkom protivniku mjesto ili u zatvoru ili u umobolnici (s grobljem se, nasreću, ipak više ne računa).

Eto, baš sam u subotu u novinama pročitao kako pisac koji se smatra ljevičarem starijem kolegi, kojeg smatra desničarem, dakle, svom protivniku, inače ponajboljem suvremenom hrvatskom romanopiscu, čestitom građaninu, nježno tepa da je “zagovornik nacizma i bijednik”!

I sad se neki mladi timaritelj hrvatskih himera javlja s idejom o prevladavanju podjele na lijevo i desno. Kakva ljevica, kakva desnica, dok nas s mnogih strana i dalje ugrožava revolucionarno divljaštvo! To je bitan problem ovog trenutka. I to nažalost nije himera.