HTV i tradicija ljevičarske krvožednosti

SUBOTA 10.5.
Šokantna smrt Dražena Vrdoljaka
Umro nenadmašan glazbeni kritičar i novinar Dražen Vrdoljak! Prije oko dvije godine u slučajnu susretu, znajući da sam ribič, pitao me bi li koji put sa mnom mogao otići na Kupu. Dapače! – odgovorio sam, ali u zajedničku ribičiju nikad nismo otišli. Pokadšto smo razgovarali francuski, dok mi ne bi postao nerazumljiv, jer je njegov francuski bio mnogo bolji od moga. Jednom mi je rekao da je Židov po majci, kojoj je od prvih zarada kupio kartu za Izrael. U zafrkanciji smo se dogovarali kako će on poraditi na boljoj slici o Hrvatima među Židovima, a moja je zadaća bila obuzdati hrvatske antisemite. Ni izdaleka nisam pripadao užem krugu njegovih prijatelja i ljudi s kojima je surađivao, ali smo uvijek između sebe razmjenjivali djetinje iskrenosti, kao da smo pučkoškolci. Veselio sam se kad smo na istoj stranici u “Startu” na početku osamdesetih imali kolumne – on o rocku, ja o knjigama. Nekoliko sam ga puta sreo u posljednje vrijeme, izgledao je bolesno, pomišljao sam kako je bolest najokrutnija kad ugrožava dijete u čovjeku, a kad sam pročitao da je umro, uzdrhtao sam od osjećaja da je smrt u njemu to dijete ubila!

NEDJELJA 11.5.
Nepodnošljiva Tuđmanova veličina
Zamislite da napišete ovu glupost: jedini komplimenti koji se mogu uputiti Angelini Jolie jesu – da je prvorazredna žena i da je našla dobra muža. Ili – jedini komplimenti koji se mogu uputiti Milanu Kunderi jesu – da je najveći živući svjetski pisac i jedan od najčitanijih. Jedini komplimenti koji se mogu uputiti Zvonimiru Bobanu jesu – da je bio sjajan nogometaš i sjajan vođa hrvatske reprezentacije. Takva se glupost omaknula danas novinaru koji je već ušao u povijest kao “Dragi Ivo” (Davor Butković) – uoči rođendana prvoga hrvatskog predsjednika napisao je pamflet u kojem, na istaknutom mjestu čitamo ovu rečenicu: “On (Franjo Tuđman – op. M. I.) jest osnivač moderne hrvatske države i ratni pobjednik, ali to su jedina dva komplimenta u valorizaciji njegove političke ostavštine.” Što znači – najveći si, ali te ne podnosim! U najsažetijim opisima zasluga slični se “jedini komplimenti” izriču o Churchillu, De Gaulleu, Adenaueru... Najveća bol protutuđmanovaca, i slijeva, i zdesna i iz sredine, nisu navodne nepodopštine koje zasjenjuju Tuđmanovu veličinu nego sama ta veličina. Pa im se omaknu “jedini komplimenti” koji tu veličinu i potvrđuju. 

PONEDJELJAK 12.5.
Evo Titu Jure i Bobana!
Birači su kao žena: ako se odričeš onoga čime si ih najviše osvojio, ako ih zapostavljaš, ako se mnogo više udvaraš drugima nego njima – drugoga će i oni naći. U posljednje četiri godine Anto se Đapić mnogo više nego biračima nastojao svidjeti – kad Sanaderu, kad Židovima, kad medijima, a evo slušamo i čitamo kako se jako svidio delegatima SDP-a te je kao gost na konvenciji te stranke dočekan s oduševljenjem i pljeskom. Nije nemoguće da je u tom pljesku bilo i priznanja Đapiću što je iz stranke – HSP-a – koja se samo prije koju godinu u anketama približavala 15-postotnoj potpori birača u Sabor uspio ući samo on. Dakako, uza savjete Mate Granića, koji je iz medicine u politiku ušao s reputacijom liječnika čijih je ponajviše pacijenata završilo s odrezanim udovima. Navodno se u dobrom raspoloženju poslije konvencije s Đapićem zapjevalo:

Od Vardara do Triglava
Evo zore, evo dana,
Titu stiže vojska prava,
Evo Jure i Bobana!

UTORAK 13. 5.
“Pravednik među narodima”
Hrvatski ogranak najmoćnije svjetske židovske udruge “B’nai B’rith-Gavro Schwarz” u kojem se kaže da “čelnici udruge Margelov institut nisu, niti su ikad bili legitimni predstavnici židovske zajednice u Hrvatskoj” te da “pojedinim istupima rade na štetu” te zajednice. Margelov institut je reagirao, ali ta naoko beznačajna svađa ostala je bez odjeka. U priopćenju B’nai B’ritha ne kaže se o kojim je “pojedinim istupima” riječ, no nedavno je Margelov institut s Alenom Budajom na čelu u pismu Mesiću, Sanaderu i Bandiću kulturni i mirni prosvjed na Trgu maršla Tita, na kojem se tražila promjena imena toga trga, nazvao “otvorenim početkom fašizacije zemlje”. Kako i ne bi kad je Tito toliko dobra učinio za Židove! Nije im vratio imovinu nego ju je konfiscirao. U njihove kuće su uselili komunistički dužnosnici. Židovi su se iz Titove Jugoslavije uvelike iseljavali. Nisu im sagrađene porušene bogomolje. Nije bilo diplomatskih odnosa s Izraelom, a Tito se danomice grlio s najvećim neprijateljima te države te je islamskim teroristima prodavao oružje i obučavao ih za napade na Židove. I – nikad nije posjetio Jasenovac! “Pravednik među narodima”!

SRIJEDA 14. 5.
Pljačke na nivou i ispod nivoa
Upitan kako je kao hrvatski branitelj mogao pljačkati hrvatsku državu, jedan od uhićenih zbog pljačke u Hrvatskoj pošti u Splitu odgovorio je: “I drugi je pljačkaju”. Nitko se pošten s tim opravdanjem neće složiti, ali svatko će se se složiti da je ta izjava istinita. Pljačka kao mit, a zacijelo uvelike i kao stvarnost, obilježava  gotovo svekoliki dosadašnji život mlade hrvatske države – bila riječ o pljački u pretvorbi i privatizaciji koju su omogućili zakoni, ili o kriminalu. Taj mit i ta stvarnost dotiču se samih državnih političkih vrhova. Nikad nismo čuli opovrgnuće ni iz Državnog odvjetništva ni od koga drugoga da je predmet u tom Odvjetništvu o Kutlinoj isplati gotovo milijun maraka Ivi Sanaderu stavljen ad acta kad je Sanader postao premijer. Osim toga, dok se neki osumnjičenici spektakularno uhićuju, dotle se, na primjer, Nadan Vidošević i Srećko Ferenčak, protiv kojih se podižu optužnice “teške” od 10 do 50 milijuna kuna, slikaju s predsjednikom Mesićem, a povlastice s kojima su Čačićeve tvrke zaradile desetke milijuna kuna zovu se “sukob interesa”, itd.  Dakle, pljačke se razlikuju jedino po tome što su jedne na nivou, a druge ispod nivoa.

ČETVRTAK 15. 5.
Vegeta: promili protiv milijuna
Možda je posrijedi interes neke konkurencije, ali možda je samo riječ o tipu Hrvata koji bi, kad više ne bi imao po čemu pljuvati, stao pred ogledalo i pljuvao po svom vlastitom odrazu. Dakle, stanovita Ana Ugarković pokrenula je internetsku urotu Anti Vegeta, a onda su je prihvatili i neki tiskani mediji, pa se samo zbog nekoliko protivnika toga slavnog začina, čiji se broj ne da izraziti ni u promilima (osim možda u alkoholnim), zaključuje o “pobuni protiv Vegete” i besramno laže kako je “Podravkin” proizvod “preživio još jedino u ponekom domaćinstvu”! Glavni je prigovor jednom od rijetkih hrvatskih “izuma” koji ima i svjetsku vrijednost i povjerenje milijuna hrvatskih kupaca – neka nam sva jela ne budu ista. Kao da kažete – dosta nam je toga sunca, izlazi svaki dan, i to na isti način. Kraj toliko uvoznog otrova iz inozemstva na policima trgovina i na stolovima tržnica, kraj toliko nijekanja svake hrvatske izvornosti, suverenosti i posebnosti u zakonodavstvu, obrazovanju, financijama, gospodarstvu, kulturi, obrani zemlje..., možda je zapravo samo pitanje dana kad dolazi na red za odstrel sve što u Hrvatskoj vrijedi, pa tako i Vegeta.

PETAK 16. 5.
Kako se razračunati s direktorom programa na HTV-u
Ljevičarima je ostao još samo jedan korak (ili pucanj) koji trebaju učiniti protiv direktora programa HTV-a Domagoja Burića, koji ih je razgnjevio naputkom urednicima o tome kako da se pojača domoljublje u emisiji “30 u hladu”. Po Miljenku Jergoviću taj naputak dovodi u pitanje “proeuropsku orijentaciju” onih koji su Burića izabrali. A kako bi s Burićem trebalo “proeuropski” razračunati i učiniti taj još jedan korak (pucanj), pročitali smo prije koju godinu u Jergovićevoj polemici s jednom drugom osobom: “Dražen Katunarić krupna je pojava na hrvatskoj i francuskoj javnoj sceni. Toliko krupna da bi estetska razina hrvatskoga pjesništva bitno poskočila, a proračuni za kulturu Republike Francuske i Republike Hrvatske ostvarili veliku uštedu, kada bi Katunarić izvukao revolver iz ladice i pucao si u sljepoočnicu.” U tradiciji ljevičarske krvožednosti – Bruxelles bi Jergoviću mogao zapljeskati!