Hvala vam na slobodi, ponosno je izjavio predsjednik Josipović na proslavi Bljeska u Okučanima i bilo je lijepo čuti da se predsjednik države jednom nimalo birokratskom, a opet najmanje ratničkom rečenicom obratio braniteljima. To je osobito bilo dirljivo čuti jer se u zadnjih deset godina to od njegova prethodnika nije dalo čuti. Josipović doista nije Mesić, njegovo gorivo nije mržnja i želja za osvetom prema prethodniku.
On ne samo da nema Mesićeve utege, Josipović je, budimo realni, pravi intelektualac, na Mesiću se vidjelo da intelektualci nisu njegov svijet. “Hvala vam na slobodi“, idilična je i podatna poruka, gotovo zakletva, te u istom dahu sugerira pitanje postoji li uopće način, dragi naši branitelji, da vam zahvalimo, da se nekako odužimo? Nema dvojbe da u toj zahvali nitko ne može dati svoj prilog kao hrvatski predsjednik. Na žalost, ovakvi pozitivni ispadi Josipovića zasad su raritet.
S punim plućima zahvaliti braniteljima na donesenoj slobodi iz perspektive Pantovčaka značilo bi, recimo, ne štedjeti na hrvatskom barjaku na vlastitoj inauguraciji barem na razini zakona, što nije bio slučaj! Spokoj i miran san koji bi imao tretman zahvale osjetio bi se i da se s Pantovčaka čulo pitanje predstavnicima pravoslavne crkve kako to da nisu došli na inauguraciju i jesu li u pravu oni koji tvrde da ih nije bilo jer su se tako solidarizirali s Tadićem koji također nije došao pa se u toj matematici postavlja pitanje tko je njima zapravo predsjednik?
Zahvaliti braniteljima u punom smislu te riječi znači u trenutku dok prvi put stišće ruku B. Tadiću zatražiti između ta dva osmijeha povratak otetih vukovarskih ada! Može li se u istom dahu iskreno zahvaliti braniteljima na slobodi i za glavnog analitičara svog ureda postaviti čovjeka koji ne želi da Hrvatska uđe u Uniju prije Srbije, koji smatra da su Hrvati u BiH prezaštićeni, koji Domovinski rat vidi kao građanski rat i koji još i misli da Hrvati i Srbi dijele isti jezik? Zar doista netko misli da su Fred Matić i Dejan Jović ikad bili u istom rovu? Zar zahvala braniteljima ne podrazumijeva sjesti u auto i narodu koji je doživio Katynsku šumu, narodu koji je srušio komunizam, narodu koji čuva europsko sjeme katoličanstva u ovom stoljeću razvrata, doći pred odar tragično im stradalog predsjednika?
Zahvaliti ljudima što su nam donijeli slobodu značilo bi iznad svega principijelno stati uz tužbu protiv Srbije bez ikakve dvosmislenosti! Zahvaliti braniteljima na slobodi, da, to bi značilo i uprijeti prstom u zločine poput Ahmića, ali isti dan u Sarajevu uprijeti prstom i u svojevrsni apartheid koji Hrvati žive u Federaciji, bez prava na televiziju, radio te konzekventnu zakonsku uporabu pisma i jezika! Hrvatima u BiH poručeno je da će, kad iz naziva bolnice u Novoj Bili izbace pridjev „hrvatska“, tek onda dobiti pomoć iz Federacije! Bio bih ponosan na svog predsjednika da je i jedan od ovih argumenata izgovoren u Sarajevu!
Kao što bih bio ponosan da predsjednik, uz to što je intelektualac, bude i gentlemen pa da je u Jasenovcu u onoj krajnje neugodnoj situaciji, umjesto što se nadmoćno smješkao, stao u zaštitu potpuno nedužne premijerke Kosor! Ona doista zvižduke u Jasenovcu nije zaslužila i Josipović to dakako zna! Gentlemen bi stao uz nju i u nizu drugih napada pogotovo glede reformi jer, što god tko prigovarao J. Kosor, ta će žena ostati upamćena po tome što se poduhvatila najnezahvalnijih mogućih reformi od kojih su glavom bez obzira bježali i Sanader i Račan! Bogami i njihovi prethodnici! Zahvaliti braniteljima na slobodi iz perspektive Pantovčaka jednostavno znači pokazati da tamo ne sjedi ni činovnik ni čovjek koji je padobranom spušten iz Bruxellesa!
Da tamo sjedi odgovorni državnik koji se ne srami uprijeti prstom u pogreške prethodnika, ali i odgovorni državnik ranjene i srpskim tenkovima preorane zemlje koja neće graditi kineske zidove na svojim granicama, ali neće niti dvojiti o tomu da se eklatantna nepravda prema Hrvatima u BiH ukine, a oteta vukovarska zemlja smjesta vrati! Bez obzira na to što mu na uho šapće njegov savjetnik: konzultant britanske Ekonomsko-obavještajne agencije, školovani Salieri čije su kajdanke redom tiskane u Londonu! Sastati se triput s Tadićem i vratiti se kući bez postavljenog pitanja o otetoj zemlji, to se ne znači zahvaliti braniteljima. To ne znači biti s njima u istom stroju! No, molim lijepo, Josipović je tek krenuo, sada je opet na servisu, premda zasad sam protiv sebe vodi tri nula. U korist Salierija.
Josipovic je intelektualac od vrha do dna,ali.....politiku ne moze nauciti iz knjiga,nju imas ili nemas u svojoj krvi,ona je u otkucajina tvoga srca,s njom se radas i umires,nju razumijes ili ne razumijes, nju ne mozes nauciti jer ona je zivot koji se ne uci iz knjiga.