I Belgija će pogurati RH

Posljednji događaj kojim će za 15 dana završiti španjolsko predsjedanje Europskom unijom bit će 30. ovoga mjeseca Međuvladina pristupna konferencija (IGC) s Hrvatskom. Prilično je izvjesno da će se na njoj otvoriti sva tri preostala poglavlja: slovenski ministar vanjskih poslova Samuel Žbogar zanijekao je prošlotjedne tvrdnje svojega glasnogovornika Milana Balažica da će Ljubljana blokirati poglavlje Tržišno natjecanje ako se Novoj Ljubljanskoj banci ne dopusti bezuvjetan ulazak na hrvatsko tržište. Dodao je da ni s poglavljem Vanjska, sigurnosna i obrambena politika, koje Slovenija još blokira, “neće biti teškoća”.

Nakon što su Britanci, zajedno s Dancima i Fincima, prije nekoliko mjeseci s leda skinuli otvaranje Pravosuđa i temeljnih prava, nizozemski je diplomatski izvor prije desetak dana Večernjem listu najavio prebacivanje uvjeta – pune suradnje s Haaškim sudom glede tzv. topničkih dnevnika – s otvaranja na zatvaranje poglavlja; isto je pred novinarima u Zagrebu obznanio i belgijski tehnički premijer Yves Leterme.

Ne bi li omogućili dovršenje postupka za otvaranje i toga poglavlja, Španjolci su IGC sazvali za posljednji dan svojega predsjedanja. Iako je s hrvatske strane dovršen i postupak za zatvaranje četiriju poglavlja, dok će za peto Zagreb dostaviti u Bruxelles i posljednji potreban spis čim se usvoje ustavne promjene, Vijeće EU pripremit će do 30. lipnja otvaranje samo dvaju; preostala tri otvorit će se 27. lipnja. Belgijci, koji 1. srpnja na šest mjeseci preuzimaju europsko kormilo, sazvali su IGC pred samu ljetnu stanku u radu europskih ustanova. I iz toga je razvidno da će i Belgija ići Hrvatskoj na ruku, kako bi se pregovori što prije završili.

Iako De Ruyt nije siguran da će tijekom belgijskoga predsjedanja Hrvatska zgotoviti pregovore, najavio je da će joj prije Božića dati nadnevak za potpisivanje Pristupnoga ugovora u prvoj polovici 2011., što znači da ulazak u EU u 2012. nije upitan. Belgijsko će Predsjedništvo EU biti neobično iz dvaju razloga: nakon španjolskoga “prijelaznoga”, bit će prvo koje će raditi posve u skladu s Lisabonskim ugovorom: sa stražnjega sjedišta, te će, kako je najavio belgijski veleposlanik pri EU i budući predsjedatelj Odbora stalnih predstavnika (COREPER) Jean de Ruyt, “biti posve na usluzi” predsjedniku Europskoga vijeća Hermanu van Rompuyu i “ministrici vanjskih poslova” barunici Catherine Ashton.

A dok je lanjsko češko Predsjedništvo usred mandata ostalo bez domaće vlade, Belgijci će predsjedanje započeti, a moguće i završiti, s tehničkom vladom jer koalicijski pregovori ovdje traju mjesecima. Ovi bi također mogli potrajati: u Flandriji su, naime, na nedjeljnim saveznim izborima pobijedili separatisti (N-VA), a u Valoniji, nakon što su na prethodnim izborima zbog niza korupcijskih afera bili potonuli, ponovno su stasali socijalisti (PS).

N-VA se, međutim, uvelike razlikuje od krajnje desnoga Vlaams Belanga, koji je potonuo na ovim izborima: nije ni za kakav prevrat nego za konfederaciju koja bi se postupno “neprimjetno” razvodnila u dvije države. Frankofonima je čelnik NV-A Bart de Wever ponudio “ruku pomirenja”, a vođa PS-a Elio di Rupo nagovijestio je da će je prihvatiti. Kako su socijalisti – PS i flamanski parnjak SP.A – sada najjača skupina u saveznome parlamentu, De Wever je Di Rupu čak spreman prepustiti premijerski 
položaj – savezna ga država ionako ne zanima – pa bi premijer Belgije prvi put nakon četiri desetljeća postao netko tko nije Flamanac.

U Bruxellesu zbog belgijskih izbora nema zabrinutosti: bit će to već 12. predsjedanje zemlje čiji se državni službenici ne mijenjaju na položajima nakon izbora; tehnički će posao Belgija bez greške odraditi.