Korupcija je postala teška patologija, ocijenio je talijanski Računski sud. Oko 60 milijardi eura “izgori” godišnje u korupciji, odnosno, kao da svaki Talijan svake godine nekoga podmiti s tisuću eura, proizlazi iz analize Računskog suda. Talijani smatraju da je korupcija u Italiji i te kako raširena. Na tablici Globalnog korupcijskog barometra za 2010. agencije Transparency International (TI), koja analizira percepciju javnog mnijenja prema koruptivnosti državne administracije, čak 67 posto Talijana drži kako je korupcija u Italiji porasla (57 posto Hrvata drži da je porasla korupcija u Hrvatskoj).
Na globalnoj razini čak 60 posto od 91.781 osobe ispitane iz 86 zemalja svijeta ocjenjuje da je u posljednje tri godine porasla korupcija, a čak 25 posto osoba priznalo je da je platilo mito za dobivanje bolje usluge u zdravstvu ili neki “popust” u školstvu itd. Prema talijanskom zakonu (a slično je i u drugim zemljama), korupcija je kazneno djelo zloporabe povjerenja ili dužnosti koju se obnaša u upravi, sudskoj vlasti, gospodarstvu, politici, školstvu, kulturi i umjetnosti te u negospodarskim subjektima ili organizacijama, radi stjecanja materijalne ili nematerijalne koristi koje nema pravnu osnovu. Korupcija je, prema definiciji politologa Harolda Dwighta Lasswella, povreda općeg interesa iz osobnoga koristoljublja. Simbolična je slika korupcionaške afere u Italiji početkom devedesetih godina kada su prosvjednici dočekali, na izlasku iz hotela Raffaello u kojem je živio u Rimu, bivšeg premijera Bettina Craxija i na nj bacali novčane kovanice.
Craxi je uspio ući u automobil i otići, a godinu poslije pobjegao je u Tunis gdje je umro 2000. Pod pritiscima EU, drže glasila u Europi, premijerske fotelje morali su napustiti Ivo Sanader i Milo Đukanović, jer su bili previše korumpirani. Rusija zasigurno ne bi – sa sadašnjim ne samo stupnjem korupcije nego i zbog toga jer se ne bori protiv toga zla, dapače, političari ga čak potiču – ni mogla pristupiti europskim integracijama.
Kada nastaju uvjeti za korupciju? Kada, na primjer, državna administracija nije učinkovita. Kada za dobivanje neke potvrde treba čekati danima, a ona nam je potrebna odmah, kada se neka dozvola čeka mjesecima itd. Želja da se nešto ubrza potiče nas na zločin podmićivanja. Pa i davanje paketića kave medicinskim sestrama, darovi učiteljicama i nastavnicima na koncu školske godine, znaci su korupcije. Kada budemo postali svjesni, kao što je to u moralnoj svijesti nordijskih građana, da je svaki poklon, od čokolade pa nadalje, podmićivanje, onda će se fenomen korupcije smanjiti. Često i sami zakoni, doneseni radi sprječavanja korupcije – zapravo je potiču. Zakon koji, primjerice, obvezuje na prikupljanje različitih potvrda za dobivanje neke dozvole često navodi na “skraćivanje” postupka “podmazivanjem” mjerodavnih. Što je birokracija birokratskija, to je zemlja za korupciju plodnija. Ulazi se u začarani krug, jer kako i poslovica kaže, uvijek se pronalaze neke rupe u zakonima. Zakoni za sprječavanje korupcije prečesto postaju zakoni za poticanje toga fenomena. Najbolje sredstvo za sprječavanje korupcije jest učinkovitost državne uprave, zdravstva, školstva, sudstva... Zato je u zemljama u kojima su građanima usluge dostupnije stupanj korupcije mnogo niži.
Da je čokolada mito je obična glupost. Jedanput poklonjena , pa i drugi put i treći. Svi mi vrlo dobro znamo što je mito i kad to postoji. Procjeniti ili postulirati, da je i tzv. jedna čokloada mito običan je alat za ucjenjivanje i mobbing drukčije mislećih, konkurenata itd. Pa i besramna je laž govoriti da u visoko razvijenim demokratičnim društvima ne postoji mito i korupcija , samo u puno manjem broju kao kod nas. U razvijenim Europskim zemljama naprosto korupcija u takvom broju ne postoji, jer ljudi prvenstveno poštuju svoj teško zarađeni novac i smatra se , ponajviše od birokrata, da će svoj posao odraditi maskimalno učinkovito i brzo, jer su zato i plaćeni.Ako netko pokušava uzurpirati svoj položaj na bilo kojoj razini, naprosto ga ostali vrlo brzo eliminiraju. Jer službenici, zato da dobro i pošteno rade, plaćeni su i svakog mjeseca nemaju potrebe strahovati hoćeju li imati još posao ili ne. Poklanjanje sitnica ko što je npr. čokolada ili kava , čin je sačuvan za prilike blagdana kad je skoro nepristojno ne pokloniti nešto u znak pažnje. Ne želeči prelaziti u vode poslovnog darivanja i poslovnog bontona pa i na kraju filozofske rasprave o teoriji darivanja i tzv. potlač-a.