Nije lako kad živcirate ljude, a iskreno ih pokušavate uvjeriti u neku jednostavnu i očitu tezu. Budućnost je bolja nego što mislite – izgovorio sam to pred više prijatelja pa čak i na nekim službenim sastancima u nekoliko zadnjih dana.
Čim sam to rekao, moji sugovornici su malo podigli glave, pa obrve, kao da nisu dobro čuli. Potom su se, kako tko, glasnije ili slabije, zlurado nasmijali uz komentare kao: “Je, moš mislit.”
Kad nekome tko iz perspektive krize u Hrvatskoj pokušavate reći da bi bilo dobro pročitati friški svjetski bestseler “Abundance - The Future Is Better Than You Think” (Obilje - Budućnost je bolja nego što mislite), zaista možete očekivati samo cinične, posprdne reakcije iako vam je nakon čitanja tog intelektualno preuzbudljivog štiva potpuno jasno da su autori Peter H. Diamandis i Steven Kotler apsolutno upravu.
Budućnost je mnogo bolja nego što nam se čini. I to, naravno, nema nikakve veze s ljudima koji trenutačno vode ovu zemlju.
Diamandis i Kotler su na impresivan način, čvrstim znanstvenim činjenicama i podacima, uspjeli obraniti tezu da znanost i nove tehnologije uz suvremene ekonomske snage razvoja kao i socijalne trendove ubrzano transformiraju naš svijet prema boljem mjestu za život. Abundance je priča o dobrim vijestima koje čekaju.
To nije bajka, autori nisu naivni; računaju sa svim potencijalnim problemima uključujući prirodne i ekonomske katastrofe pa i terorističke napade. Na svijet gledaju kao na mjesto gdje proboje prema boljem životu paralelno u bogatim zemljama kao i onima u razvoju osiguravaju inovacije u znanosti i tehnologiji koje omogućuje sve bolja globalna povezanost znanstvenika, velikih korporacija, samostalnih inovatora i tehnofilantropa. Svijet ubrzano traži i nalazi odgovore za ključno pitanje: kako osigurati vodu, hranu, zdravstvenu zaštitu i edukaciju za devet milijardi ljudi.
A gdje smo tu mi? Dok gledamo pad plaća, rast nezaposlenosti i požutjele livade nakon jedne od najgorih suša u povijesti Lijepe naše, svi kojima poručite da je budućnost bolja nego što misle, perspektive izgledaju kao piši kući propalo. Međutim, jasno je da je svaki aspekt naše krize provokacija za razmišljanje, svojevrsni intelektualni izazov. Samo trebamo imati potrebu mijenjati Hrvatsku kao što inovatori i poduzetnici iz Diamandisove i Kotlerove knjige imaju potrebu mijenjati svijet.
Primjerice, ako želimo da se hrvatskoj poljoprivredi više ne dogode ovakve suše, onda trebamo biti potpuno svjesni da ne smijemo čekati poteze neinventivnog, nepoduzetnog, tromog, a čini se i pomalo nestručnog ministra poljoprivrede. Imamo motiv, samo nam još treba vizija ili uzori. A njih imamo napretek.
Ako, primjerice, maštamo o suvremenom sustavu navodnjavanja, samo možemo otići u Španjolsku, koju spominju u Abundanceu, a koja je na nacionalnoj razini uvela kompjutorizirani sustav natapanja koji će poljoprivrednicima uštedjeti 20 posto od devet stotina milijardi galona vode koju godišnje potroše! Ako ne budemo imali na umu lik ministra Jakovine, nego inicijativu, možda zaista uspijemo izgraditi moćnu “preciznu agrokulturu” u kojoj će se uz pomoću kompjutora, GPS-a i sustava senzora u svakom trenutku na enormnim površinama nadzirati temperatura, isparavanje, vlaga zraka i zemlje, doziranje vode i gnojiva za svaku biljku. Ukratko, mogli bismo imati sustav u kojem ćemo znati koliko ćemo kapi potrošiti za svaku uzgojenu biljku.
Dobro, malo pretjerujemo, ali radilo bi se o nevjerojatnoj blagodati ako znamo da čak 70 posto vode danas koristimo za uzgoj poljoprivrednih kultura, a da bi se “preciznom agrikulturom” moglo uštedjeti 40 posto vode te urod povećati 25 posto! U Velikom Plavom (IBM-u), svjesni su da je pitanje navodnjavanja pitanje informacija i vode pa nude rješenja. Jesmo li ih pitali za mišljenje?
Oni već znaju da će Amerikanci potrošiti 20 milijardi dolara na pametne mreže vodnih sustava u sljedećih pet godina. A mi imamo ministra Jakovinu koji tvrdi da su zaostale Hrvatske vode naše najnaprednije poduzeće. I pustili smo Čačića da mašta umjesto nas. Budućnost je ipak bolja nego što mislite!