I pušači su birači

Podaci o smrtnosti pušača svuda u razvijenom svijetu bili su okidač za političku akciju pa ni Hrvatska – gdje 10.000 ljudi godišnje umre od izravnog uživanja nikotina te još 3000 od posljedica udisanja duhanskog dima koji proizvede netko drugi – u tome nije iznimka.

No, umjesto ekstremnog rješenja kojim bi se uvela potpuna zabrana pušenja u zatvorenim javnim prostorima, o čemu se spekuliralo, u Sabor će, po svemu sudeći, stići ublažena varijanta, prema kojoj će veliki restorani i kafići morati fizički odijeliti pušače od nepušača, ali će oni do pedesetak “kvadrata” moći izabrati hoće li biti pušački ili nepušački.

I ponovno se potvrđuje da je politika umijeće mogućeg. Dok političari vladajuće koalicije svoje odustajanje od radikalnog pristupa objašnjavaju time da je u svemu potrebno pronaći model koji će zaživjeti i koji nikoga u lancu neće “dotući”, ublaženu verziju svakako treba promatrati i u svjetlu dolazećih lokalnih izbora.

Kad bi bili, primjerice, za četiri godine, a ne za osam mjeseci, stranke u državnoj vlasti možda bi se i odlučile riskirati sa zabranom pušenja računajući da će se pušači, ugostitelji i proizvođači cigareta – svi redom, dakako, birači – do izbora ispuhati. Neki, možda, čak i osjetiti zahvalnost prema brižnoj vladi koja im je utabala put prema zdravijem životu.

No, lokalni su izbori preblizu, a potpuna zabrana bio bi toliko šokantan i politički opasan potez da bi se ijedan racionalan političar, koji je već u niskom startu u utrci za glasove, usudio time provocirati glasače.

Premda se u EU šire zone potpune zabrane pušenja u zatvorenim javnim prostorima, donošenje konačne odluke da se u to krene svuda je bilo politički osjetljivo i neizvjesno razdoblje.

Osim što nosi rizik gubitka glasova, otvaralo je i žestoke rasprave o “fašizmu” vladajućih. Iz perspektive prosječnog hrvatskog pušača, naviknutog na relativnu slobodu, potpuna zabrana pušenja, radi uklapanja u europske trendove, bila bi gora od, primjerice, zatvaranja brodogradilišta.

Kako stvari stoje, bez općeg političkog konsenzusa teško je zamisliti ijednu vlast koja bi se usudila ići na – zabranu.