I u EU do posla preko veze

U petak je u Zagrebu ravnatelj Europskoga ureda za odabir osoblja David Bearfield obavijestio novinare o novostima u odabiru zaposlenika europskih ustanova: naglasak više neće biti na poznavanju EU, nego na vještinama, a postupak će se skratiti na nekoliko mjeseci.

Bearfield je u Zagreb došao godinu dana nakon što je EPSO pokrenuo prvi natječaj za zapošljavanje hrvatskih državljana, na koji se javilo ukupno 3427 kandidata. Od njih je na testiranje, koje se provodilo u Zagrebu, Bruxellesu i u ostalim glavnim gradovima zemalja članica izišao1981, a točno ih je na najmanje polovicu od po 30 pitanja u objema skupinama – poznavanju EU, odnosno verbalnim i numeričkim vještinama, što je bio uvjet za prolaz – odgovorilo 1390.

U rujnu je Europski parlament pozvao najbolje među njima na razgovor; trebale su uslijediti i ostale ustanove. Do kraja 2009., kako je bio najavio EPSO-ov glasnogovornik Nicholas Heenan, 342 su hrvatska državljanina trebala popuniti za njih predviđena radna mjesta.

Bearfield nije znao koliko je Hrvata do sada zaposleno; to je stvar pojedine ustanove, rekao je. I u Bruxellesu je nemoguće doći do službene brojke, no, neslužbeno, zaposlena je samo jedna osoba (!), na mjestu parlamentarnoga administratora. Ista ona za koju je netko u Zagrebu Bearfielda upitao kako je moguće da posve prosječan kandidat (prosječan među najboljima, doduše) dobije posao već dan-dva nakon razgovora, a da za isto mjesto izvisi kandidat s diplomom elitne pariške ENA-e, magisterijem Europskoga kolegija u Bruggeu i višegodišnjim diplomatskim iskustvom pri EU. I ima li to neke veze s činjenicom da je osoba koja je zaposlena stigla iz zemlje, inače notorne po korupciji, iz koje je i predsjednik ispitnoga povjerenstva te nije li možda upravo zato što se znalo da će se odmah zaposliti pozvana na razgovor u Bruxelles, umjesto u znatno bliži Zagreb.

Iako je Bearfield isticao "transparentnost" europskih natječaja, europarlamentarno povjerenstvo za odabir zaposlenika svoj je izbor opravdalo "diskrecijskim pravom". U Hrvatskoj, ali i u nizu sredozemnih zemalja članica EU, takvo "diskrecijsko pravo" nema pozitivnu konotaciju.

A Europski parlament već se "proslavio" skandalima ne samo sa zapošljavanjem supruga i djece u zastupničkim uredima – to, doduše, donedavna nije niti bilo zabranjeno – nego i sklonošću nekih europarlamentaraca da osnivaju tvrtke preko kojih bi onda, izravnom nagodbom sami sa sobom, kupovali uredsku opremu ili naručivali putne karte, sve debelo preplatili, a račun ispostavili europskim poreznim obveznicima. Za te su skandale okrivljeni mahom britanski zastupnici, koje euroskeptična britanska glasila drže pod paskom, no to ne znači da slična zlodjela nisu i drugima padala na pamet.

U petak je, pak, novinarima procurio izvještaj člana europarlamentarnoga Odbora za proračunski nadzor Barta Staesa, prema kojemu znatno raste broj ugovora koje EP-ova uprava sklapa s dobavljačima izravnom nagodbom umjesto javnim natječajima, a EP-ov godišnji proračun od 1,4 milijarde eura pruža velike prilike za zloporabe.

U Europskoj komisiji manje je pritužba na novčane zloporabe, no i tamo se zapošljava "preko veze". U panel-raspravi pred više od 400 zainteresiranih tijekom lanjskoga "Dana radnih mjesta" u EK-u jedan je od glavnih EK-ovih kadrovika priznao da se do 70 posto radnih mjesta popuni tako što "netko nekoga poznaje".

– Svi koji se jave na natječaj za radno mjesto ionako su previše kvalificirani pa nam pri odabiru pomogne ako netko za nekoga jamči – nije se stidio priznati.

Prvi izravan dodir Hrvata s eurobirokracijom nije, dakle, slavno prošao. I u Bruxellesu, očito, vrijedi ona: Slušaj što župnik propovijeda, a ne gledaj što čini!