Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke, održao je u četvrtak u Opatiji, na konferenciji Hrvatsko novčano tržište, izrazito sadržajan, stručan i kompleksan govor čija se sva značenja i sve poruke ni približno ne mogu pokriti u jednom navratu, nego je o njima potrebno višekratno i detaljno raspravljati.
Na internetskim stranicama HNB-a govor je naslovljen “Boljom regulativom protiv bankovnih kriza”, a guverner na početku ističe da je riječ o temi “koja je u središtu pažnje cijele financijske industrije... o kojoj na različitim mjestima raspravljamo na tjednoj frekvenciji, a koja kod nas još nije dobila zasluženu pozornost”.
Riječ je dakle o temi koja čini srž, suštinu djelovanja centralne banke. Riječ je o temi koja barem djelomično odgovara na pitanje nastavlja li guverner Vujčić istom politikom koju je vodio guverner Rohatinski. I na isti način, ako je u novim okolnostima to uopće moguće. Riječ je, napokon, o pitanju kako centralna banka odgovara na gospodarsku krizu.
Diskusiju koja može zanimati i širu javnost, barem onu koja se zanima za pitanja financiranja poduzetništva i rasta, Vujčić je koliko-toliko konkretizirao tek pri kraju govora. Pri tome se pozvao na analizu RBA, “drugog najvećeg zajmodavca u središnjoj i istočnoj Europi”:
“Visoka razina dospjelih nenaplaćenih potraživanja koja se ne rješava, već se čeka povećanje vrijednosti kolaterala u dalekoj i neizvjesnoj budućnosti, predstavlja i kočnicu rasta novih plasmana... Ona blokira kapital u dugom roku i smanjuje vjerojatnost da će se dobri dugoročni projekti financirati. Ispravno prepoznavanje rizika bitno je i zato da novi krediti ne bi završili kod dužnika koji neće generirati gospodarski rast. Za rješavanje loših plasmana, međutim, tu su banke potpuno u pravu, izuzetno je važno unaprijediti efikasnost pravosudnog sustava”.
Rečenica u kurzivu izaziva cijeli niz potpitanja. Za početak, ono što znamo: banke su davale kredite poduzećima koja su sad u problemima, čak četvrtina njih ih ne vraća uredno. Dok se to ne riješi, a tu je važno i pravosuđe, smanjena je vjerojatnost financiranja dobrih dugoročnih projekata. Dakle vjerojatnost, a ne mogućnost financiranja dobrih projekata. Novca ima, no problem je prepoznavanje rizika: koji zajmoprimci će, a koji neće generirati gospodarski rast. Guverner kao da vjeruje da onih koji će generirati rast ima, ali su banke zabavljene onima koji rast generirati neće. S drugim dijelom ovog tumačenja, da su banke zabavljene onima koji neće generirati rast (npr. građevinari) gotovo da bismo se mogli složiti. Uostalom, cijeli prvi dan konferencije bio je tome posvećen. No prvi dio je upitan: ima li onih koji će generirati rast ne može znati ni guverner. To je nešto što se može otkriti samo tako da se pokuša. Dakle, pravo je pitanje kakva je veza politike rezervacija i poticanja banaka da pokušaju pokrenuti otkrivanje novih nositelja razvoja?
Politika rezervacija koju bankama određuje centralna banka sigurno utječe na njihovu politiku kreditiranja, odnosno na njihovo eventualno prepoznavanje “dobrih dugoročnih projekata”. Rezervacije sigurno nisu samo “knjigovodstveni iskaz” (vjerojatnosti naplate lošeg kredita), kao što je rekao guverner. Niti se priča može reducirati na zaključak da će u slučaju “pretjeranih” rezervacija “banke svoju dobit ostvariti u budućnosti, umjesto da je iskazuju danas, iako nisu sigurne da je ona doista i ostvarena”.
Guverneru je prije svega stalo do daljnjeg učvršćivanja sustava u okolnostima u kojima je s ulaskom u Europsku uniju moguć odljev kapitala (zbog preniskog povrata na kapital koji se ove godine očekuje ispod 4%). To uostalom i sam kaže. Odluku za učvršćivanje sustava argumentira teorijom da – slično kao i suzbijanje inflacije – ono donosi manje štete. Priznaje, međutim, da se regulacija zaoštrava u trenutku koji nije najpovoljniji, tijekom krize. Drugim riječima, regulatorna politika Hrvatske narodne banke ni izbliza nije neutralna. No to ne znači da je jasno kakve efekte proizvodi. Pitanje je dakle (1) u kojim se okolnostima i (2) pod kojim uvjetima banke mogu upustiti u eksperimentiranje traženjem novih pobjednika, a koje još ne mogu sa sigurnošću prepoznati iz bilanci i rezultata.
Bankarsku poziciju izrazila je na panelu Helena Banjad, članica uprave OTP banke (koju je donedavno vodio viceguverner Odak, glavni promotor politike rezervacija, a čije je to i područje odgovornosti). Rekla je da “krize nisu baš najpovoljnija razdoblja za prekonzervativna izdvajanja (visoke rezervacije, op. a.)”.
Pomoćnik ministra financija Fičor u Opatiji je spomenuo nove milijarde zaduživanja na domaćem tržistu. To je ponovno prilika da banke svoj novac plasiraju ondje gdje rezervacije sigurno nisu potrebne, čime diskusija o dobiti sad ili poslije, nova ili stara poduzeća, pada u drugi plan. Vujčić je suočen s obvezom da odluči, da vodi politiku centralne banke i banaka bilo to na tragu onog što je radio Rohatinski ili ne bilo. Radi se o simultanim procjenama i odlukama o prioritetima, o pravoj mjeri stabilnosti, te puštanja, odnosno poticanja banaka da traže buduće tržišne pobjednike.