Kad katolički nadbiskup otvoreno kaže da je Katolička crkva na putu da postane sektom, onda se nameće zaključak da u Crkvi pušu čudni vjetrovi. Te je teške riječi, naime, izrekao salzburški nadbiskup Alois Kothgasser, a upućene su papi Benediktu XVI. zbog njegove odluke da imenuje kontroverznog austrijskog svećenika Gerharda Mariju Wagnera za pomoćnog biskupa Linza.
Kontroverznog ponajviše po njegovim rigidnim i neprihvatljivim izjavama, među kojima se najčešće spominje ona da su uragan Katrina koji je uništio New Orleans i tsunami koji je poharao zemlje na obali Indijskog oceana “Božje kazne” za nemoral.
Štoviše, Wagner uopće nije bio ni predložen za biskupa, a ipak ga je papa imenovao, a sad sam traži povlačenje te odluke jer se suočio s valom kritika. Dakako da su teške riječi iz Austrije i za domaću uporabu, kako bi se spriječio još veći odljev katolika iz Crkve. Ali nije samo to.
U Vatikanu nešto ne štima, a sve je krenulo izborom Josepha Ratzingera za papu. Nitko nije očekivao da će on sad kopirati pokojnog Karola Wojtylu, znalo se da će biti razlika, da on nije tako dobar komunikolog, ali Wojtyli se nikad ne bi dogodili tako veliki gafovi koji se sve više događaju Ratzingeru. Gafovi, ili je to možda ipak politika koju on potiho provodi? Jer Kothgasser kaže da će Crkva postati sekta ako u njoj bude mjesta samo za one malobrojne koji će biti na liniji službene crkvene politike.
Ratzinger je prvo žestoko naljutio muslimane govorom u Regensburgu, kad je upotrijebio neprihvatljive riječi za proroka Muhameda, a sad je izazvao nepotrebnu bruku sa Židovima, kad je ukinuo izopćenje nekolicini tradionalista koji ne priznaju Drugi vatikanski koncil, ne žele čuti za ekumenizam, a o Židovima misle na pretkoncilski način. Istina, oni su rehabilitirani zbog papine zadaće da radi na jedinstvu Crkve, ali ne mogu se iz tog poteza izvući i šire posljedice.
Kad se onda uzme u obzir vraćanje latinske mise, ali i stavovi i postupci koje je Ratzinger imao još kao kardinal, dolazimo do dvojakog zaključka. Prvo, Ratzinger je svojim potezima snažno dao vjetra u jedra tradicionalistima u Crkvi na račun progresista i time narušio unutarnju crkvenu koheziju.
I drugo, očituje se u njegovu priznanju da nije znao za nakaradne stavove biskupa Richarda Williamsona o holokaustu, kao i u priznanju glasnogovornika Svete Stolice da je objava rehabilitacije učinjena bez njegova znanja. Papa se, naime, riješio Wojtylinih ljudi koji su nešto znali i poteze vuče uvelike sam, često bez konzultacija. Taština ili ne, ali on sam ovako (nehotice) radi veliku štetu Crkvi.