Ako politika nije struka, a nije, odakle u političkim forumima toliko strukovnjaka? Ako se načelno politikom može baviti svaki građanin, zašto u predstavničkim tijelima državne i mjesne vlasti teško pronalazimo nekoga tko nije barem omirisao visokoškolske klupe? Zar su među devet desetina hrvatskih građana koji iz ovih ili onih razloga nisu završili fakultet sve sami tupani nesposobni za sudjelovanje u vođenju državne ili mjesne politike?
Slušao sam neku večer dvije bistre glave kako razglabaju o našim političkim prilikama. Među pojmovima koji su se najčešće spominjali našla se i kompetencija. No, što bi to bila kompentencija (doraslost zadaći, sposobnost i znanje nužno za djelovanje, mjerodavnost...) u politici, o tome se nije čulo gotovo ništa.
Mnogo određeniji bili su promrzli seljaci na cestama: oni su u pravilu odbijali kontakte s bilo kakvim vladinim kompetentnim stručnjacima, a inzistirali na susretima s političarima najvišeg ranga bez obzira na njihova stručna znanja ili neznanja o poljoprivredi.
Predsjednica Vlade po struci je pravnica koja se nekad bavila novinarstvom, u poljoprivredu se razumije na razini uzgoja balkonskog bilja, no bijesni su zemljoradnici zahtijevali da pregovaraju baš s njom, a ne s nekakvim Čobankovićevim ekspertom za selo i poljoprivredu.
Naravno, i sa samim ministrom Čobankovićem pobunjeni seljaci nisu razgovarali kao s inženjerom poljoprivrede, dakle kao s kompetentnim stručnjakom, nego ponajprije kao s političarom koji drži ključ rješenja njihovih teškoća.
Premda bi se iz naziva stranke moglo zaključiti drugačije, u Hrvatskoj su seljačkoj stranci glavnu riječ oduvijek vodili fiškali i druga gradska gospoda. Pa ipak, u njezinu se vrhu, što znači i u vrhu državne vlasti u kojoj je stranka sudjelovala, uvijek nalazio i poneki izvorni seljak.
Posljednji kojeg se dobro sjećamo bio je saborski zastupnik Joža Pankretić, simpatični lukavac iz Gaja pokraj Vrbovca. Škole nije imao, ali se u zemlju i politiku i te kako razumio. Stekao je i ugled i nesumnjivu političku kompetenciju.
Za temu o kojoj govorimo, a to je iskrivljeno razumijevanje političke djelatnosti, vrlo je indikativna usporedba Pankretića starijeg s (Božidarom) Pankretićem mlađim, potpredsjednikom HSS-a i današnje hrvatske Vlade. Tko je u hrvatskoj politici (barem dosad) bio uspješniji? Običan ali sposoban seljak Pankretić st. ili diplomirani agronom i magistar znanosti s područja trgovine i govedarstva Pankretić ml.? Tko bi, što mislite, bio uspješniji u duelu s traktoristima: prvi ili drugi Pankretić?
Dakako da je najbolje kad se u političkome poslu združe naobrazba i talent, znanje i moralnost, genijalnost, odvažnost i nepotkupljivost, stručnost i bistar pogled u daljinu.
Ali je i loše kad se iz politike unaprijed eliminiraju svi oni koji ne pripadaju tzv. intelektualnim elitama.
Progovara li to iz mene ostatak moje komunističke prošlosti? Možda.
Glupi novinarcicu, a zasto HDZ vodi tako nisku politiku da ih i seljaci mogu \'procitati\'?