Talijanska udruga kuhara Federazione italiana cuochi nedavno je Stefanu Cosattiniju uručila zlatnu kapu, cappello d oro, i priznanje kao profesionalcu 2007. Time je restoran zagrebačkoga zeta, jednoga od vodećih hrvatskih kuhara i supruge mu Gordane priznat za najbolji talijanski restoran u zemlji. U vrijeme kada su i mediteranska i talijanska kuhinja in i kad tko god se sjeti nudi bar pizzu, tjeseninu ili rižoto, to nije malo, a ljubav i strast i prema ženi i prema dobroj hrani pobijedila je.
S mnogo razloga. Jer prije nego što se kao vlasnik i chef kuhinje Stefano osamostalio ponudivši originalna i maštovita jela, od 1984. kuhao je u brojnim zanimljivim i prestižnim restoranima, od rodnih Udina i po domovini te po Velikoj Britaniji, Francuskoj, SAD-u i Japanu, a od 1997. i u Hrvatskoj. Iskustva po svijetu nadahnula su ga da svoj obiteljski restoran otvoren 2005. nazove Incontro, susret, želeći ga učiniti susretom kuhinja cijeloga svijeta. No temeljem moderne svjetske gastronomije drži talijansku mediteransku kuhinju, i zato što je Talijan, i zato što ona omogućuje sjajne kombinacije i uvijek nove slasne kreacije.
Takve da oduševe i Richarda Gerea, koji je u užitku od osam sljedova na početku rujna u zagrebačkoj Frankopanskoj 22 "susreo" i pappardelle ručno rađene te creme brulee s jagodama i umakom od vanilije nazvanim, dakako, "incontro". Dobar je običaj Incotra da i vrhunska vina, i svjetska i domaća od Coronice do Krauthakera, nudi na čaše, poželjno uza svako jelo njegovo vino. A nije čudno što se, kako kaže konobar Bruno koji se jedva odvikao dotadašnjeg običaja da poslužujući trči i, poput chefa Stefana, usvoji razgovor s gostom, o tome što voli i želi te iz razgovora i od namirnica koje su tog dana nabavili odmah kreira prigodan slijed i jela te ih sljubljuje, neovisno je li, kao dan prije nas, za stolom hrvatska vlada, Gibonni, ili mi, za koje je osmislio nešto fino, a, tvrdi, nepretenciozno.
Iako će na zidu restorana obitelji Cosattini, po Gordaninoj zamisli uređena tako da ništa ne odvlači pažnju od blagovanja, odsad visjeti plaketa koja bjelodano obavješćuje da ovdje radi "un professionista", kao i dosad na tanjuru će vam poslužiti sliku ili bolje rečeno skulpturu okusa domaćeg i bliskog s putovanja u bella Italia. No izazvat će vas da istražujete što to ima u bruschettama sa svježom rajčicom i domaćim pestom, u risottu s domaćim kobasicama iz Mantove te janjetini u kojoj je Talijan naturalizirani Zagrepčanin izmaštao odu svojoj domovini udinskim vrganjima, toskanskim pecorinom, pršutom San Daniele... sljubljenoj s nepretencioznim snažnim toskanskim vinom le volte, kupažom san govesea i merlota.
Uoči blagdana Incontro će također rado ponuditi bakalar, ali svjež, a Stefano, koji obožava zagrebački grah sa suhim mesom i koji se uz Gordanu zaljubio i u naše juhe, napokon dolazi na svoje, jer obožava blagdansku kuhinju.