Inkvizicija protiv vjeronauka

Vjeronauk je opet postao ljuta predizborna tema. SDP i neki njegovi potencijalni koalicijski partneri tvrde da će, ako pobijede na izborima, pokušati “izbaciti vjeronauk iz škole”. Istaknuta esdepeovka Marija Lugarić, koja se bavi temama iz područja obrazovanja, protivi se vjeronauku te predlaže da se on održava u suprotnoj smjeni kako djeca koja ga ne pohađaju ne bi bila prisiljena, kao dosad, boraviti na hodniku ili dvorištu.

Ona je protiv vjeronauka u školi i zato što misli da Crkvu i školu kao institucije treba potpuno razdvojiti. Netko tko ne pozna dovoljno naše prilike mogao bi pomisliti da je Hrvatska surogat nekakve teokratske države u kojoj svećenici, poput policije za ćudoređe i javni moral u Iranu, prisiljavaju djecu na pohađanje vjeronauka. No stvarnost je ipak nešto svjetlija.

Vjeronauk u škole, podsjetimo, nije došao nekim čudom s neba ili papinskim dekretom, nego je plod međudržavnog ugovora između Svete Stolice i Hrvatske, koji je, nota bene, tako sastavljen da ga je gotovo nemoguće otkazati. Doduše, moguće je i međunarodne ugovore raskinuti jednostrano, ali bi to bio velik udarac hrvatskoj vjerodostojnosti.

Osim toga, riječ je o izbornom predmetu i svaki roditelj može odlučiti hoće li ga njegovo dijete pohađati. Ako se za njega odlučilo više od 80 posto roditelja, a u nekim sredinama i više od 95 posto, onda treba respektirati volju roditelja. Čak i u slučaju da se međunarodni ugovor može promijeniti bez ikakvih posljedica za državu. Svi se slažemo da je država dužna servisirati potrebe svojih građana, pa čak i kada su manjinske, a pogotovo kada je riječ o gotovo plebiscitarnom izboru.

I sada bi gospođa Lugarić većinu, koja želi vjeronauk, prebacila u suprotnu smjenu kako ne bi inkomodirala manjinu od desetak posto. To dakako ne znači da ne treba voditi računa o manjini koja ne želi vjeronauk, ali je li rješenje da se zbog toga maltretira većina?

Ako predsjednik SDP-a ulazi u kampanju s misijom da ublaži ideološke podjele (odnosno netoleranciju koja je plod ideoloških podjela), onda birači koji ne budu glasovali za njega očekuju da nakon moguće izborne pobjede ne dira u vrijednosti koje su njima bitne, a koje, valjda se s time slažu i protivnici vjeronauka, nikoga ne ugrožavaju. Svaka promjena statusa vjeronauka donijela bi podjele i svađe i tek nešto malo zadovoljstva čistuncima punim strasti koji ne trpe ništa što ne pripada njihovu uvrnutom ideološkom kodu.

Kao što HDZ proklinje trenutak u kojem je krenuo u borbu protiv droge sa solidno napušenim Shortyjem, tako će i SDP morati odustati od “inkvizicijskog” rata protiv vjeronauka. Prave predizborne teme za “pecanje biračkih duša” ipak se nalaze negdje drugdje.