Irska – od “keltskog tigra” do masovnog iseljavanja kao u doba Velike gladi

Prije tri godine, kad Grčka i Irska više nisu mogle naći nikoga na financijskim tržištima tko bi ulagao u njihov dug, sve što je slijedilo bila je “terra incognita”. Nitko u EU nije znao kako izgleda put kojim kreću zemlje eurozone nakon što ostanu bez mogućnosti redovitog zaduživanja na tržištu. Bilo je to nepoznato područje jer jednostavno nitko ranije nije išao tim putem. Irska je, međutim, ovih dana postala prva država koja je izašla iz programa, vratila svoj ekonomski suverenitet i spremna je sredinom prosinca ponovo prodavati svoje obveznice na tržištu.

Put koji mora proći neka posrnula zemalja eurozone više nije neistraženo područje. Dosad se znalo kako izgleda ulazak, ali sada se prvi put zna i kako izgleda izlazak države iz “bailouta”. Pa pogledajmo...Irska je u studenom 2010. zatražila 67,5 mlrd. eura pomoći od EU i MMF-a. Bila je prisiljena to učiniti nakon što joj je, zbog globalne financijske krize, eksplodirao gospodarstveni mjehur od sapunice, krahirala vrijednost nekretnina, otvorila se golema crna rupa u bankama, a sve to irska država nije mogla pokriti redovnim refinanciranjem jer joj na tržištu kapitala nitko nije želio posuditi novac (barem ne po kamatama koje se za jednu državu smatraju održivima). EU i MMF su joj odobrili 67,5 mlrd. eura, ali zauzvrat je, kao i svaka zemlja u takvom programu spašavanja, morala provesti reforme.

Od kraja 2010. do danas implementirala je strukturne reforme koje donose uštedu 28 mlrd. eura.Puno je kritika pratilo politiku štednje koju u programima spašavanja propovijedaju EU, MMF i Europska središnja banka (kreditori koji se nazivaju zajedničkim nadimkom Trojka), ali mnogi sada u irskom primjeru vide dokaz da takva politika funkcionira. “Strategija uvjetovanih zajmova zaista djeluje”, rekao je Klaus Regling, Nijemac na čelu EFSF-a i ESM-a, dvaju fondova koje je eurozona stvorila upravo s ciljem spašavanja posrnulih zemalja (prvi posao EFSF-a bio je spašavanje Irske, a ESM-ov spašavanje španjolskog bankarskog sektora, što se također uspješno dovršava ovih tjedana). Finac Olli Rehn, europski povjerenik za monetarnu i ekonomsku politiku, vjeruje da će “izlazak Irske poslati važnu poruku da se sve ovo isplati”.

Nizozemac Jeroen Dijsselbloem, predsjednik Eurogrupe, kaže kako Irska daje primjer kako program može i treba funkcionirati.Irski političari govore o povijesnu uspjehu: zemlja vraća svoj ekonomski suverenitet, ponovno preuzima kontrolu nad financijama. Zaista, to jest uspjeh, među ostalim i zato što drugim zemljama u sličnim programima pomoći signalizira da postoje izlazna vrata. Šteta je samo što tom povijesnom uspjehu neće svjedočiti oko 400 tisuća Iraca koji su emigrirali iz zemlje od početka krize. U jednom trenutku toliko su masovno iseljavali iz svoje domovine da je statistika pokazivala da svakih šest minuta jedan Irac ili Irkinja odlazi van u potrazi za poslom. Odlaze i dok ovo čitate. Najčešće u SAD, Veliku Britaniju, Australiju i Kanadu.

Od 1995. do 2000. Irska je imala fenomenalan gospodarski rast od prosječno 9,4 posto godišnje, novootkrivena irska snaga opisana je terminom “keltski tigar”, i Irci su mislili da su se zauvijek riješili povijesnog prokletstva emigracije. Ali proteklih nekoliko godina dogodilo se masovno iseljavanje usporedivo s onim između 1845. i 1849., koje je u povijesti poznato kao razdoblje Velike gladi u Irskoj.Emigriranje u inozemstvo je gotovo refleksni postupak za Irce u vrijeme krize, kažu irski sociolozi. U optimističnom scenariju, mladi ljudi koji sada odlaze zbog krize vratit će se s novim vještinama kad se irsko gospodarstvo počne oporavljati.

U pesimističnom scenariju, neće se vratiti nikad, što će oporavak učiniti još težim jer u Irskoj neće biti dovoljno mladih produktivnih radnika koji bi, kroz gospodarski rast u kojem sudjeluju i poreze koje plaćaju, zarađivali za troškove starih umirovljenika i otplatu duga države (koji iznosi oko 124,4 posto BDP-a i četvrti je najveći u EU).Zemlja od 4,6 milijuna stanovnika uspjela se prva izvući iz ponora i izaći iz programa pomoći uvjetovane rezovima. Uspjela je srezati plaće i povećati poreze bez masovnih prosvjeda na ulicama. Ali cijena koju je usput platila je masovni nestanak mladih ljudi s tih ulica. Zemlja s poviješću siromaštva i emigracije ponovo otkriva iseljeničko prokletstvo.