Isusova smrt i antisemitizam

Na početku Velikoga tjedna zbog važnosti prisjećamo se povijesnog pitanja o krivnji za Isusovu smrt. Je li kršćanstvo zaista poticalo antisemitizam? Sve ako u evanđeljima i nalazimo neke naznake toga, ako znamo da su Židovi teško stradali od križara i da je IV. lateranski sabor 1215. godine određivao da se Židovi imaju posebno označiti u javnosti, Katolička je crkva svoj put čišćenja prošla i dovršila ga II. vatikanskim saborom.

Deklaracija “Nostra aetate”kaže kako su, doduše, “židovske vlasti sa svojim sljedbenicima inzistirale na Kristovoj smrti”, no to se “ne može uračunavati niti svim Židovima bez razlike koji su tada živjeli, niti današnjim Židovima”. Štoviše, deklaracija određuje da se ni u katehezi, ni u propovjedima “Židovi ne prikazuju kao da su od Boga odbačeni i prokleti” i osuđuje svaki progon i antisemitizam.

To je svojom čudesnom gestom potvrdio Ivan Pavao II. pozivajući vjernike na čišćenje pamćenja i, još više, tražeći oproštenje za grijehe Crkve. Ti se grijesi ne mogu svesti ni pod kakav eufemizam, a ne mogu ih sakriti ni sofizmi suvremenih crkvenih apologeta pa hrabri čin Ivana Pavla II. i dalje ostaje jasan putokaz. I u tome je njegova svetost kojoj će danas biti širom otvorena vrata.