Izbori koje nadgleda Moskva

Može li gruzijsko-ruski rat pomoći predsjedničkom kandidatu Republikanske stranke Johnu McCainu da osvoji Bijelu kuću? Koliko će se pacifistički orijentiran Barack Obama znati nositi s fanatičnim islamizmom koji nije ugušio rat u Iraku i s dominantnom Rusijom koja ima potpuno novu poziciju na svjetskoj političkoj i gospodarskoj sceni?

Hoće li sto tisuća raseljenih Gruzijaca pokušati emigrirati u SAD i da li je ova zemlja koja proživljava imigracijsku krizu spremna za udomljavanje novih prognanika? Puno je to pitanja na koja američka javnost traži odgovore od trenutačne političke garniture kao i od onih koji pretendiraju postati predsjednicima do kraja ove godine.

George Bush nema političke snage, ali ni podrške od javnosti, do kraja svog mandata ulaziti u nove sukobe i ratove jer je prepun briga zbog Afganistana i Iraka, a Barack Obama i John McCain moraju vagati svaku riječ u stavovima oko događanja u Gruziji i Rusiji jer se bore za glasove kod birača od kojih znatan broj potječe iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza.

Američki građani umorni su od ratovanja njihove djece po svijetu, ne žele ginuti za bjelosvjetske interese jer se u proteklih šest ratnih godina narušila sigurnost, standard života se pogoršao, dolar oslabio do neprepoznatljivosti, povećala se nezaposlenost, a zemlja nema više onaj nekadašnji ugled u svijetu. I kako te ljude predsjednički kandidati mogu uvjeriti da je prioritet Amerike rješavanje krize na Bliskom istoku ili zaustavljanje imperijalnih ruskih ambicija dok u vlastitoj zemlji 47 milijuna građana nema zdravstveno osiguranje, a 40 milijuna drugih živi u siromaštvu ili na rubu gladi.

Washington danas nije u istoj poziciji u odnosu prema Moskvi koju je imao u vrijeme hladnog rata. Više nije moguće da apeli ili zapovijedi iz Bijele kuće djeluju ili preplaše sovjetsko političko vodstvo. Rusija je u razdoblju dok su se Amerikanci najprije čudili što radi administracija Geroga Busha a potom potpuno razočarali od takve politike, grabila velikim gospodarskim koracima naprijed i mijenjala percepciju o sebi u svijetu pa je od omražene komunističke sile sve više postajala perspektivna, energentima bogata zemlja čiji uspješni građani kupuju stanove po Manhattanu i ljetuju u prestižnim svjetskim odmaralištima, dok se Vladimir Putin smiješi s naslovnica utjecajnih magazina.

Indikativno je da američki mediji još uvijek ne govore potpuno otvoreno ili ne posvećuju dovoljno prostora gruzijsko-ruskom ratu. Nazivaju to sukobom, jer riječ rat građani ne žele čuti! Nitko stoga ozbiljno ne komentira činjenicu da Bushev telefonski poziv ruskom predsjedniku Medvjedevu od kojeg je tražio prestanak nasilja i povlačenje iz Gruzije nije značajno utjecao na početak rješavanja konflikata.

John McCain se nije zadovoljio Bushevim odgovorom da je Rusija zapravo ljuta jer se Gruzija želi priključiti NATO-savezu nego je od predsjednika tražio da se obrati naciji. Barack Obama trenutačno ima veće povjerenje u američku diplomaciju i Ujedinjene narode nego u Bushevu administraciju, a taj stav potvrđuje činjenicu da bi ako pobijedi Obama očekivao veću ulogu Svjetske organizacije u rješavanju međunarodnih problema. To neki vide kao novo slabljenje američke pozicije na svjetskoj sceni.

Ne iznenađuje stoga da bi starija američka populacija i svi oni koji još nisu sigurni za koga će u studenome glasovati, mogli izabrati iskusnog ratnog veterana Johna McCaina da u iduće četiri godine vodi zemlju koja ne smije žmiriti pred mogućim ratnim sukobima ili se bojati snažne Moskve.