Izbori Mladena Bajića

Predizborna kampanja za nedjeljne parlamentarne izbore nije u znaku novih gospodarskih programa. Nije u znaku mnoštva novih, svježih pojedinaca na hrvatskoj političkoj sceni. Nije u znaku konkretnih programa. Ovu će kampanju u prvom redu obilježiti glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. On, htio to ili ne, namjerno ili nenamjerno, po službenoj dužnosti, određuje najnovija kretanja u domaćoj politici, posebice među biračima, najviše onima neodlučnima, neopterećenima ideologijom, strankom, vođom...

Najnoviji pečat predizbornoj kampanji dalo je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, sigurno ne bez Bajićeva znanja i odobrenja, koje je odbacilo policijsku kaznenu prijavu za Tržnice Rijeka u kojoj je prvoprijavljeni bio riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, ali iza kojeg sve vrijeme viri ratoborni Slavko Linić. Samo će Bajić i njegov uski krug ljudi znati je li njihovo izviđanje prijave trebalo trajati toliko dugo, godinu i pol, je li se moglo prijavu prihvatiti ipak ranije ili je odbaciti ili su se baš čekali izbori. A odbacivanje prijave desetak dana prije izbora teško da se ne može protumačiti i kao predizborni vjetar u leđa SDP-u. Neki će reći da je to sad i trebalo objaviti, kako se policijska prijava ne bi zloupotrebljavala za izbore. Ali sad će se politizirati i njezin odbačaj jer je samo tjedan dana do izbora! Sve u svemu, jako nezgodan Bajićev potez. Osim ako nema jedan cilj, kupovanje mandata kod SDP-a ako dođe na vlast, a očito će doći. Jer je SDP dugo hladno puhao na njega i tražio njegovu smjenu. Iako će neki napomenuti, što je na rubu teorija zavjera, da je sve to bilo fingiranje kako bi se HDZ pomeo i doveo SDP na vlast. Kad bi to tako bilo, bio bi to sumrak demokracije i pravne države.

Koliko Bajić udara tempo predizbornoj kampanji dovoljno govori višetjedno zasipanje javnosti podacima o progonu HDZ-a zbog crnih fondova. U javnost izlaze informacije iz istraga koje su tajne, traži se progon onih koji informacije odaju, zna se tko im sve ima pristup, ali odgovornog nigdje na vidiku. Opet na rubu teorije zavjere, ima onih koji tvrde da informacije cure i iz Bajićeva ureda. A ako je to točno, tko će onda procesuirati Bajića? Nadati se da je to ipak samo teorija zavjere. A da curenje treba tražiti na suprotnim, odvjetničkim stranama. U svemu tome ne treba nikako zanemariti ni rat između Bajića i Tomislava Karamarka koji iza kulisa traje već dulje vrijeme. Taj je rat Bajić dobro iskoristio, za razliku od HDZ-a koji se u svemu tome pogubio, i na kraju izgubio. Ali da lopove u HDZ-u treba kazniti, to nitko ne spori. Nitko normalan i pošten nije za zaštitu korupcije. Ali je li moguće da je u zemlji tema broj jedan Bajić, a ne gospodarstvo, kako riješiti nezaposlenost, vanjski dug, budućnost mladih…

I još nešto. Naprosto, zdrava logika nameće zaključak kako nije moguće da jedna strana, HDZ, ima sve lopove, a da su na drugoj svi nevini. Zato se u SDP-u mogu smijati, a posebno u HNS-u. Čačić trlja ruke.

Treba pitati Bajića, jer ratno profiterstvo više nije u zastari, hoće li po službenoj dužnosti ispitati optužbe australskih Hrvata o makinacijama doniranim novcem za obranu Hrvatske.

Hoće li uzeti opsežnu dokumentaciju koju nude i istražiti tko je možda ratno profitirao? Kako se mjeri nečija krivnja? Po tome iz kojeg je ideološkog legla ili samo po mjeri činjenica i dokaza? Jer zaista je pravo pitanje kako je moguće da je samo Ivo Sanader dosad došao na optuženičku klupu za ratno profiterstvo. A godinama se hrvatsku javnost bombardira profiterima sa svih strana.

Previše je pitanja i dvojbi oko Bajića, a njegovi su odgovori konkretni postupci – istražne radnje, uhićenja, optužnice... Dakako, njihov vremenski slijed i te kako je bitan, kao i imena. Ako i sve to nije točno, ako Bajić radi samostalno, opet mora misliti na taj čuveni tajming. Borba protiv korupcije svakako, ali ne na štetu hrvatske demokracije.