Potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova EU u Vladi premijera Milanovića Branko Grčić jedan je od rijetkih školovanih makroekonomista u hrvatskim vladama do sada. No dok su ton ekonomskoj politici Milanovićeve Vlade agresivno davali arhitekt Radimir Čačić i praktični ekonomist Slavko Linić, Grčić je teško dolazio do izražaja. Ali, u drugoj polovici mandata Milanovićeva je Vlada konačno na Grčićevu inicijativu potaknula rast osobne potrošnje i investicija, i tako pojačala ekonomske silnice koje su zemlju izvele iz recesije. SDP-u su osigurale platformu s kojom može izaći na izvanredne izbore, a Grčiću status ekonomskog ideologa Narodne koalicije.
Narodna koalicija objavila je prije nekoliko dana svoj izborni program. Što je u ekonomskom dijelu programa najbitnije?
Gospodarski rast i zapošljavanje su nam u fokusu. Deficiti i dugovi uvijek su samo posljedica loše gospodarske slike. Zato nastavljamo s onim politikama koje su dovele do rezultata koje smo postigli u drugom dijelu svojega mandata. Nakon gotovo šest godina gospodarskog propadanja mi smo te trendove preokrenuli. Danas BDP raste sve brže šest kvartala zaredom. Konačno raste zaposlenost, u zadnjih godinu i pol za 40.000 ljudi. Industrijska proizvodnja raste 17 mjeseci zaredom, s tim da je najviša stopa rasta između četiri i pet posto, a to je vrlo respektabilan rast. U četiri godine izvoz hrvatske robe povećao se 25%, a slično je i s turističkim prometom, zadnje dvije godine još intenzivnije zbog političkih procesa u našem okruženju. No, ono što je najvažnije, ponovno raste i osobna potrošnja zbog poreznog rasterećenja plaća. Tako su realne neto plaće od lipnja 2014. do lipnja 2015. porasle čak 4,5 posto, a u cijeloj 2015. 3,7 posto.
Ankete pokazuju da Narodna koalicija ima prednost pred HDZ-om, no hoće li vaša ekonomska politika kontinuiteta biti dovoljna za formiranje Vlade ako se povežu HDZ i Most?
Upravo zato ističem što smo mi i na koji način postigli u svom mandatu, jer kad to pokušavam staviti na vagu s onim što je ova Vlada u odlasku napravila u svojih osam mjeseci, ne mogu se sjetiti nijednog ozbiljnog poteza te Vlade, poteza koji bi bio zapamćen ili koji bi njima mogao osigurati kredibilitet da mogu od građana tražiti povjerenje za novi mandat.
Koja je bila osnovna zamisao koja je odredila ekonomsku politiku Vlade Kukuriku koalicije?
Nismo prihvatili tvrdnje da jedino rezovi i štednja mogu izvući zemlju iz krize i stabilizirati javne financije. Naprotiv, vodili smo politiku dobro odmjerenog odnosa štednje i potrošnje, a potrošnja je dala impuls gospodarstvu. Tako smo uspjeli oporaviti BDP i bez nekih velikih i radikalnih rezova, a čim je gospodarski rast krenuo, to se snažno odrazilo i na prihodnu stranu proračuna i smanjilo je proračunski deficit, već u 2015. na oko 3,2 posto BDP-a. To je otvorilo mogućnost da problem deficita riješimo možda već u ovoj godini, a najkasnije u 2017.
No, to je ipak prošlost, a koliko to sve vrijedi za budućnost?
Sad se vidi da je naša politika bila ispravna, da daje rezultate i da ti rezultati nisu slučajni. Tim putem idemo dalje jer će ta politika dati efekte i u sljedećim godinama. Za nju smo već pripremili teren jer smo napravili potrebne proboje, za što su nam trebale prve dvije godine mandata. Jedan smjer bio je pomoć naše Vlade u restrukturiranju privatnog sektora. Drugi smjer je bio restrukturiranje javnog sektora, osobito javnih poduzeća, što je bitno popravilo njihovu poziciju. Treći smjer je bio jačanje poslovne klime i ‘guranje’ investicija koje su sada počele donositi konkretne rezultate. Uspjeli smo izvući iz krize i građevinski sektor.
Na koje projekte mislite?
Od zračne luke Zagreb s više od 300 milijuna eura ulaganja, preko zračne luke Dubrovnik s 250 milijuna, do vodoopskrbnih sustava Poreča (65 milijuna eura), Osijeka (70 mil. eura), Slavonskog Broda, Županje, Čakovca, čiovskog mosta, obnove studentskih domova, bolnica i druge infrastrukture... stvorili smo nove poslovne prilike za građevinare, koje su oni dobro iskoristili. Tu su nam dosta pomogla sredstva iz EU fondova. S pola milijarde kuna s početka mandata digli smo korištenje fondova na 5,5 milijardi u 2015. To je indirektno potaknulo i rast industrijske proizvodnje i zapošljavanje. Tim putem idemo i dalje. Uza sve to što sam nabrojio, uveli smo model stručnog osposobljavanja i zapošljavanja gotovo 80 tisuća mladih, porezno smo rasteretili poduzetnike i poboljšali im likvidnost uvođenjem plaćanja PDV-a tek po naplati faktura. Oslobodili smo poduzeća plaćanja poreza na reinvestiranu dobit i tako im ostavili više od tri milijarde kuna...
No, ako se zbroje glasovi koje prema anketama dobivaju HDZ i Most zajedno, to je još uvijek više od Narodne koalicije.
Ankete pokazuju da Narodna koalicija ima solidnu prednost pred HDZ-om i drugim suparnicima. To govori da su građani prepoznali da smo mi bili Vlada koja je, uza sve mane, bila stabilna i koja je imala rezultate, dok je Vlada Domoljubne koalicije i Mosta bila jedan nespretni i nesretni eksperiment koji je završio potpunim raspadom sustava i koji ničim građanima ne garantira da bi njihov novi eksperiment uspio. Most nije imao dobro iskustvo koalicije s HDZ-om. Stoga bi nova suradnja bila za njih i novi veliki rizik s neizvjesnim ishodom. Ja to tako gledam, a vjerujem da i građani tako misle: ‘Imali ste priliku, pokazali ste što znate, odnosno ne znate, bili ste neuspješni, i mi vam teško možemo dati povjerenje za još jedan takav eksperiment.’ Naš cilj je biti prva politička snaga i tada ćemo imati moralno i svako drugo pravo da sastavimo novu, stabilnu Vladu i nastavimo sigurnim smjerom tamo gdje smo stali. A stali smo s dobrim rezultatima koji se vide i u prvih sedam-osam mjeseci ove godine. To su rezultati nečega što je pripremljeno davno, u našem mandatu, i kroz državne projekte i kroz sve što je realizirao privatni sektor uz potporu države, najviše u turizmu i u industriji.
Inzistirate na stabilnosti. Zašto?
Vidjeli smo posljednjih mjeseci da je politička stabilnost i sigurnost izuzetno bitna za ekonomiju. Bitna je za povjerenje građana i poduzetnika, ali i za to kako inozemni investitori i bonitetne agencije doživljavaju Hrvatsku. I strani investitori i rejtinške agencije političku nestabilnost koju su proizveli HDZ i Most smatraju ključnim ograničavajućim faktorom za daljnju suradnju s Vladom u refinanciranju naših dugova pod povoljnim uvjetima, a time i održavanju fiskalne i financijske stabilnosti zemlje.
Ako to sve ne bude dovoljno, ako to građani ne prepoznaju, imate li asa u rukavu? Živi zid?
To su stvari o kojima ćemo razgovarati nakon izbora. Otvoreni smo za partnerstvo i suradnju sa svim političkim grupacijama koje dijele iste ili slične ciljeve i vrijednosti te koji su spremni podmetnuti leđa da te ciljeve i realiziramo. To je prije svih IDS, računamo, naravno, i na najveći dio zastupnika manjina, a moguća je suradnja i s drugim grupacijama koje će se naći u Saboru, no to je razgovor koji slijedi nakon izbora. Do tada se želimo pokazati kao prva i najveća snaga, a mi taj potencijal u ovom trenutku svakako imamo, i tako ćemo steći pravo za okupljanje dovoljno široke parlamentarne većine i sastavljanje nove Vlade. Mi jamčimo političku stabilnost i sigurnost koja sada državi najviše treba za normalno funkcioniranje.
Želimo u još jednom naletu povećati ljudima neto plaće povećanjem osobnog odbitka na tri tisuće kuna i proširenjem poreznih razreda
Andrej Plenković je zanimljivo i mladenačko novo lice u političkom ringu, bez mrlja iz prošlosti, obrazovan, iskusan u međunarodnim odnosima, vrhunski artikuliran u javnim nastupima, no ipak je u anketama dobrano zaostao za Milanovićem.
Istraživanja o kandidatima za premijera daju veliku prednost Milanoviću. Milanović je isto tako obrazovan, bez mrlja iz prošlosti, jak u javnom nastupu, a uza sve to ima i golemo iskustvo, znanje te dokazane liderske osobine. Biti deset godina na našoj „vreloj“ političkoj sceni i biti sada prvi izbor građana za premijera, složit ćete se, nije lako. No, naši građani ipak žele lidera. U tom dijelu Andrej Plenković se tek treba dokazivati. Prije svega, u reformiranju vlastite stranke i desnog političkog spektra, što mu neće biti jednostavno.
Je li SDP izvukao pouke za svoje ekonomsko djelovanje iz uspjeha na prethodnim izborima Mosta i njegove ‘antiuhljebničke’ platforme ili Živog zida i njegova ‘antibirokratskog’ aktivizma?
Meni ta ‘antiuhljebnička’ politika u proteklih osam mjeseci baš i nije bila prepoznatljiva. Ni ova Vlada u odlasku nije bila imuna na političko kadroviranje, pa čak i u razdoblju nakon što im je u Saboru izglasano nepovjerenje. Podsjetit ću da je naša Vlada samo u javnim poduzećima smanjila broj zaposlenih za više od 10.000 koji je godinama neopravdano bujao pod utjecajem politike i gurao ta poduzeća u goleme gubitke. Nije bilo prosvjeda jer su ljudi shvatili da to tako dalje ne ide. Aktivizam Živog zida je legitiman, ali o načinu i metodama bi se dalo raspravljati. Istina je, naši zakoni nisu uvijek idealni. Ali se moraju poštovati. No, ako zakoni nisu dovoljno dobri, treba ih mijenjati. Na održiv način. I tu smo se konkretno dokazali u praksi. Nijedna nova Vlada neće imati prilike napraviti tako velik iskorak za tako velik broj građana kao što je to napravila naša Vlada kada je 52.000 dužnika i njihovih obitelji oslobodila ‘dužničkog ropstva’. Čak 95 posto njih je iskoristilo pravo konverzije kredita.
No, hoće li vaše rješenje za ‘švicarac’ preživjeti kontraudar banaka?
Sasvim je očekivano da su se financijski centri moći pobunili jer je dirnuto u njihove interese, a pretrpjeli su i znatne gubitke. Međutim, mi se nastavljamo boriti za te ljude. Znat ćemo naći odgovor na sve primjedbe koje nam dolaze. Čvrst politički temelj za to bit će nam jednoglasna odluka Sabora o donošenju zakona o konverziji kredita u ‘švicarcima’. Ona ne ostavlja prostora ni našim političkim konkurentima da se drukčije ponašaju.
Najkontroverzniji dio vašeg ekonomskog programa čini mi se onaj u kojem najavljujete povećanje konkurentnosti Hrvatske s pomoću monetarne politike. Kako to mislite postići s obzirom na to da je HNB neovisan o Vladi i fiskalnoj politici?
Nema tu nikakve kontroverze. Monetarna politika jest neovisna o Vladi, ali to nije prepreka da i mi izrazimo svoj stav. A naš stav je da monetarna politika, zadržavajući financijsku stabilnost i stabilnost tečaja i cijena, može svojim mjerama odrediti lakšu dostupnost novca za poduzeća. I, što je vrlo bitno, može biti proaktivna. To znači više novca u optjecaju, po nižim kamatama i uz zagarantiranu transparentnost, ponajprije utvrđivanja kamatnih stopa. Sad kuna opet aprecira, veća je ponuda deviza na tržištu, a zadaća je monetarne vlasti da u takvim situacijama izbalansira odnos ponude i potražnje kuna i deviza te da, ako treba i laganom deprecijacijom kune, poveća konkurentnost i dalje jača pozicije naših gospodarstvenika na inozemnim tržištima.
Izvoznicima obećavate i ‘15.000 izvoznih prilika’. Što je to?
Spremni smo podržati izvoznike svim instrumentima koji nam stoje na raspolaganju. HBOR je već u zadnjim godinama našega mandata pojačao aktivnost. Otvorio se poduzetnicima i udvostručio plasman kredita. U našem mandatu HBOR je plasirao gotovo 40 milijardi kuna, što je otprilike jedna četvrtina svih privatnih investicija u Hrvatskoj u istom razdoblju.
Predviđate i reindustrijalizaciju i otvaranje 80.000 radnih mjesta u industriji, premda se stječe dojam da je u Hrvatskoj sva industrija propala?
Nije propala. Ako obujam industrijske proizvodnje raste, to je jasan pokazatelj da se zdravi dio industrije razvija, investira, proširuje kapacitete, izvozi. U 2014. industrijska proizvodnja je rasla 1,3 posto, u 2015. 2,6 posto, a u prvih pet-šest mjeseci ove godine pet posto. Taj trend je vrlo upečatljiv i mi ćemo ga podupirati svim instrumentima koje imamo.
Što ćete s Inom?
Ina je od našeg najvećeg strateškog interesa. Ina ostaje izazov i za idući mandat, među ostalim i zbog arbitraža koje se vode i koje mogu imati ozbiljne fiskalne posljedice, posebno one iz famoznog ugovora o plinskom biznisu. Mi ćemo i dalje podržavati proces arbitraže u kojem smo aktivno sudjelovali i borili se za hrvatske interese. S jedne strane, želimo dokazati da novi vlasnik Ine nije ispunio obveze ulaganja, zbog čega je Ina ovih godina gubila tržišni udjel i snagu. S druge strane, želimo dokazati da su upitne izmjene ugovora iz 2009. o upravljačkim pravima u Ini i plinskom biznisu, a temeljem kojih su nastale određene obveze Hrvatske prema MOL-u. O tome se vode i sudski postupci. Arbitraža mora dati odgovore na ta pitanja.
U jednom se, čini se, slažete s HDZ-om: poreznu presiju u Hrvatskoj treba olabaviti?
Idemo u novi ciklus snižavanja poreza na dohodak. Želimo u još jednom naletu povećati ljudima neto plaće povećanjem osobnog odbitka na tri tisuće kuna i proširenjem poreznih razreda. To će sigurno dati dodatni poticaj osobnoj potrošnji i rastu BDP-a. Za razliku od naših političkih suparnika koji drugi put u osam mjeseci daju velika obećanja o snižavanju opće stope PDV-a, mi mislimo da ne bi bilo dobro snižavati opću stopu dok Hrvatska i službeno ne izađe iz procedure za prekomjerni deficit.
Zato bismo nižim PDV-om potaknuli samo neke strateške sektore, kao što su proizvodnja poljoprivrednih proizvoda i usluga smještaja u turizmu: tu ćemo ići u smjeru snižavanja stope s današnjih 13% na međustopu od 5%. Time bismo turizmu ostavili između 600 i 700 milijuna kuna na godinu. Udruga hotelijera procjenjuje da bi u pet-šest godina ukupne investicije temeljem toga porasle i za 15 milijardi kuna i da bi se otvorilo više od 10.000 novih radnih mjesta. U tome se s njima potpuno slažemo.
>> Ključne bitke HDZ-a i SDP-a vode se u osječkoj i splitskoj izbornoj jedinici
Čedo, zaboravio si šajkaću...