Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković priželjkivao je tijesnu pobjedu, a ostvario je izborni rezultat iz snova. Ne samo da je potukao do nogu svog suparnika Milanovića nego je polučio uspjeh kojega se ne bi posramio ni utemeljitelj stranke Franjo Tuđman. Stoga je Plenković veliki pobjednik ovih izbora. Preuzeo je stranku koja je bila pred raspadom i kojoj je prijetio pravi potop na izborima. Prije samo dva mjeseca HDZ je sa zavišću i čežnjom gledao u leđa SDP-u baš onako kako sprinteri već godinama gledaju u leđa superiornom Usainu Boltu. Plenković se povrh toga odlučio na riskantan potez da ide sam na izbore. Nije sa sobom želio ekstremnu i vrlo često primitivnu desnicu koja je HDZ-u uglavnom donosila više štete nego koristi. Dobro je izbalansirao izborne liste na kojima je bilo mjesta ne samo za njegove ljude od povjerenja nego i za stranačke kapitalce poput Gorana Marića koji imaju ugled u javnosti, ali su do sada bili nepravedno zapostavljeni i gurnuti u drugi plan. Iako Plenković pripada klasičnom proeuropskom desnom centru, ostavio je dovoljno mjesta i HDZ-ovoj “seksi” desnici koja je u stranci vrlo jaka.
Nisu slučajno veliki broj preferencijalnih glasova osvojili Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, Milijan Brkić i Milan Kujundžić pa čak i Miro Kovač i Anton Kliman. Birači očito vole političare s jasnim političkim stajalištima i prepoznatljivom osobnošću. Pored desnice u vlastitoj kući, koja se može držati pod kontrolom, Plenković je zaključio da mu nisu potrebne koalicije s beznačajnim desnim strankama. Promijenio je HDZ u samo dva mjeseca, a da pritom nije izazvao ozbiljnije stranačko nezadovoljstvo.Tek sada, kada se potvrdio na parlamentarnim izborima, može reći da je preuzeo kontrolu u stranci po kojoj može i dublje zaorati.
Ivan Vilibor Sinčić ubrao je plodove vrijednog rada u Saboru. Birači su nagradili njegove jasne stavove koji se nisu mijenjali kako vjetar puše. Očito se u Hrvatskoj počela cijeniti nepotkupljivost. Sinčić je još jednom potvrdio da političar može biti načelan, a da istodobno dobro prolazi na izborima. Pogrešne su i kritike mainstream medija koji Sinčića procjenjuju iz svoje uskogrudne vizure. Živi zid je glasnik gubitnika tranzicije koji su izgubili svaku nadu da se nešto može napraviti da njima bude bolje. Glasuju za Sinčića jer žele da se prodrma okamenjeni politički sustav.
Božo Petrov i njegov Most prošli su znatno lošije nego na izborima prije deset mjeseci, ali su na neki način dobitnici jer su i dalje najjača snaga trećeg puta. Lako je u Hrvatskoj bljesnuti na jednim izborima. Puno je, međutim, teže zadržati bljesak duže od jednog mandata. Nestali su Hrvatski laburisti i Mirela Holy, dok je Božo iz Metkovića preživio. Most je u prošlom mandatu pokazivao znakove nezrelosti i neiskustva, pa čak i nedostatka znanja o upravljanju. Birači su im to sve oprostili jer su prepoznali poštenje i želju da se napravi nešto za opće dobro. General Željko Glasnović uspio je prekinuti apsolutnu HDZ-ovu dominaciju u dijaspori. To je pothvat koji podsjeća i Plenkovića da mora ostaviti prostora za desnicu u svojoj stranci.
Kao što postoji konsenzus oko pobjednika ovih izbora, jednako tako postoji opće suglasje da je najveći gubitnik predsjednik SDP-a Zoran Milanović. Ne samo zbog toga što je osvojio manje glasova od Plenkovića nego možda još više zbog agresivne i svađalačke kampanje. Milanovićev prethodnik Ivica Račan znao je reći da SDP može izgubiti izbore, ali da ne može izgubiti obraz. Milanović je pokazao da ima dovoljno “talenta” da sve to izgubi na samo jednim izborima. Birači su pokazali da ne vole agresiju, uvrede i omalovažavanja suparnika.
Loš rezultat Milana Bandića potvrđuje da je i naše biračko tijelo sazrelo. Više se ne može zavesti jeftinim i demagoškim obećanjima. Dobro je što su birači kaznili Bandića koji je na račun poreznih obveznika vodio kampanju. Bila bi nemjerljiva šteta da jedan političar, koji je umiješan u toliko afera, uopće može doći u situaciju da bude ozbiljan kandidat za premijera.
Poruku birača je shvatio i Branimir Glavaš koji je najavio da će se povući iz politike. Nadamo se da će njegovim stopama ići i drugi gubitnici. Koliko je za političara bitan timing, najbolje se vidi na primjeru bivšeg predsjednika Stipe Mesića koji je doživio izborni fijasko. Pokušao je pridobiti birače izbornim sloganom “Kako je dobro vidjeti te opet”, a oni su mu poručili da bi mu bilo najbolje da se nikada nije vratio iz političke mirovine.
>> Plenković može biti spokojan – učvrstio je položaj u stranci
Činjenica je da je Karamarko osvojio 70 tisuća glasova više od Plenkovića. Nema tu ništa seksi. Ja sam jučer začepio nos i glasao za HDZ, ne zbog HDZ-a, nego zbog onog što je bilo s druge strane. Dakle to je bio glas protiv a ne glas za. Tvrdnja da se ni Tuđman ne bi postidio ovakvog "uspjeha" od 680 tiosuća glasova na razini države uopće ne zaslužuje moj komentar.