Andrej Plenković odnio je visoku pobjedu na izborima, no time je obavio pola posla. Sada će svi gledati kako će se snaći u drugom poluvremenu, kada sigurnu pobjedu treba pretočiti u stabilnu Vladu i vlast koja će potrajati. Njegovi suparnici i protivnici neće mu olakšati posao, nego će, naprotiv, gledati kako da njega i HDZ destabiliziraju.
Stoga traže slabe točke. Iskusni Milorad Pupovac, do sada neprikosnoveni lider Srba u Hrvatskoj, ali kojemu se tron već ljulja jer i Srbi u Hrvatskoj žele modernizirati svoju etničku političku snagu, prvi je shvatio u koga treba uprijeti prstom. U Zlatka Hasanbegovića. Pupovac je mudar, pa je to učinio dan prije prvog sastanka manjinaca s HDZ-om, znajući da će mladi HDZ-ov junoša Hasanbegović morati reagirati. Pupovac je, naravno, nekoliko sati poslije reterirao i kazao da ne namjerava kadrovirati umjesto Plenkovića, ali je to kazao tek nakon što je stigao odgovor Hasanbegovića.
Sljedeće jutro, na sastanku, Pupovac je bio pitom, zadovoljan što je uspio sve zakomplicirati, gledajući Plenkovića u oči, kazati mu da je suho zlato, a onda mu zapiknuti prst u oko i promatrati reakciju. No, možda je i dobro da je Plenković odmah na početku dobio taj prst u oko, jer će ga ponukati na rješavanje te “slabe točke”. Problem je u tome što je Hasanbegović ujedno i jaka točka HDZ-a. Njegov je doprinos pobjedi značajan. Još je u predizbornoj kampanji vodstvu HDZ-a poslužio kao hvatač munja, jer su se mnogi u oporbi trošili da od Hasanbegovića naprave političku babarogu kako bi naštetili Plenkovićevu imidžu. To im nije uspjelo, nego su samo pojačali Hasanbegovićev status ikone.
No, činjenica je da i pravaška politička zajednica u Hrvatskoj nikad nije lošije prošla na izborima. Plenković, kao realan političar, sigurno zna da je te glasove pokupio zbog toga što je na listi imao Hasanbegovića, koji je rascijepio desnicu na “fini način”. Ovi su izbori, dakle, Hasanbegovića lansirali i zadobio je visok izborni legitimitet. Plenković je u logičnoj dvojbi, jer ne želi iritirati birače s prave desnice, nego želi njihove glasove, pa mora dati prostora i nositeljima desne struje u HDZ-u.
Mnogi griješe pa sve njih, Hasanbegovića, Brkića pa i Karamarka, stavljaju u isti koš. Hasanbegović je, međutim, pripadnik nove hrvatske građanske desnice koja i na intelektualnoj razini može parirati i nadjačati lijeve oponente. Desna struja u HDZ-u sada očekuje dvije stvari, da ga Plenković zadrži kao ministra kulture i da u Vladu ne stavi nekog iz SDSS-a. Stvar nije olakšao ni Hasanbegović kada je u odgovoru Pupovcu kazao da očekuje da će biti ministar. Time je bacio rukavicu Plenkoviću.
No, Plenković je iskusni diplomat i izgledno je da će “slabu točku” zatvarati diplomatski. U ovim okolnostima, ta logika vjerojatno kaže da neće moći zadržati Hasanbegovića kao ministra, ali neće u Vladu staviti ni nekoga iz SDSS-a. Kako Hasanbegović zbog svoje političke težine ne može ostati sa statusom običnog zastupnika, logično je da primjerenu funkciju dobije u vrhu parlamenta i da postane, recimo, potpredsjednik Sabora. Kako je Hasanbegović još neiskusan u politici, u opasnosti je da previše uzleti.
Trebao bi vidjeti da je u HDZ-u samo jedan veliki pobjednik, Plenković. I da na rascjepu njega i Plenkovića rade politički protivnici, a potiču ga i oni koji u HDZ-u nisu sretni, kako dominacijom Plenkovića, tako ni time što je Hasanbegović preuzeo poziciju lidera desne struje u stranci. Hasanbegović cijeni povijesne lekcije, pa je možda bolje da sada napravi korak unazad, kako bi u budućnosti zakoračio dva koraka naprijed.
>> Plenković: Najvažniji partner na sceni nam je HSS. Volio bi da se vrate
Ako ga maknu zbog pupovca je prevara biraca.