Izgaranje naroda

U ponedjeljak u "Otvorenom" (HTV) pokušavalo se dokučiti je li Severinina "Štikla" turbofolk i što je turbofolk uopće. Rasprava je završila bez jasnoga zaključka jer je Đorđe Novković poput mnogih drugih sasvim pogrešno tumačio da taj pojam mora nužno imati veze s istočnjačkim melosom (pa je uzalud teoretizirao nešto o Perziji, Iranu...), a Lidiji Bajuk baš nisu davali dovoljno vremena i važnosti da objasni što je Rambo Amadeus mislio kada je skovao taj termin.

Pa evo što on kaže, citiram: "Folk je narod, a turbo je sistem ubrizgavanja goriva pod pritiskom u cilindar motora s unutrašnjim izgaranjem. Turbofolk je gorenje naroda. Svako pospješivanje tog izgaranja je turbofolk, razbuktavanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Glazba je miljenica svih muza, harmonija svih umjetnosti. Turbofolk nije glazba.

Turbofolk je miljenica masa, kakofonija svih ukusa i mirisa." Severinina je pjesma, dakle, bez ikakvih dvojbi turbofolk, samo se kod nas pod tim terminom nužno podrazumijeva nešto srpsko, pa je otpor zvijezda u Hrvatskoj od takvih etiketiranja utoliko jači. Daleko od toga da je biti turbofolk, čak i po toj Rambovoj politički neobojenoj definiciji (iako svaka vrsta nacionalizma također ulazi u taj pojam), nešto s čime se treba ponositi i hvaliti.

Dapače, činjenica da se narod želi pred Europom legitimirati "Štiklom" govori da je opći ukus publike lošiji nego prije 25 godina jer na tadašnjem izboru za predstavnicu na Eurosongu jednoj Lepoj Breni, unatoč silnoj kampanji i lobiranju diskografske kuće, nije uspjelo ishoditi pobjedu s narodnjačkim hitom "Bum, cile, bum". A danas nije baš tako nemoguće zamisliti da bi i Lepa Brena pobijedila na Dori kada bi pokazala toliko dozu ekstravagancije da se nju prijavi.

Izgaranje naroda definitivno je učinilo svoje, ali nije tu samo problem Severina čija pjesma nije bila ništa veći turbofolk od većine pjesama s Dore ("Karma" je, primjerice, sigurno imala daleko veći, samo nitko njima ne daje takvu pozornost), niti je to samo hrvatski problem. Ako bi slanje Lepe Brene prije 25 godina definitivno bilo blamaža bivše države pred bijelim svijetom, danas u slučaju Severine to više nije tako.

Naime, Eurosong već niz godina ne predstavlja nikakav ukus prosječnog europskog slušatelja jer svakom Britancu, Španjolcu, Talijanu ili Francuzu puca lajbek za Eurosong. To natjecanje danas ima još određenu težinu samo u istočnoeuropskim i zemljama bivšeg SSSR-a koje vole takvim vanjskim formama dokazivati kako je Europa eto došla i u njihove granice. Tamo razne tričarije poput Eurosongova (sve koje imaju Euro u nazivu), postaju državni prioriteti broj 1.

Takve su zemlje onda svojim Severinama (ili ako hoćete, Ruslanama) oblikovale glazbeni eurosongovski glazbeni ukus u koji se "Štikla" više nego dobro uklapa. Još kada se internetom proširi da hrvatska pjevačica ima svoj pornić koji se može pronaći na tim i tim web adresama, a to je neizostavno čeka, možemo odmah početi s pripremama sljedećeg Eurosonga negdje kod nas.

Za našu bi zemlju to također bila jako važna stvar. Znači li sve to da odobravam "Štiklinu" pobjedu i da bum joj držao palčeve za Grčku? Bum, Seve, bum!