Izgubljena generacija

E videntno je da cijela generacija mladih plaća teške posljedice kratkovidnosti onih koji u prošlosti nisu časno obavljali svoju dužnost jer se nisu zauzimali za mlade, kazao je nestranački predsjednik talijanske vlade Mario Monti u nedjelju na susretu katoličke mladeži koja se tradicionalno potkraj kolovoza okuplja u Riminiju. Ti susreti, na kojima se raspravlja o stanju u društvu, zapravo su uvod u političku jesen. A Monti im je i poručio da se sada vidi izlazak iz krize.

– Prije godinu dana mislilo se da nismo u teškoj krizi, a bili smo, sada kriza jenjava, ali se misli kako smo još uvijek duboku u njoj, no sada se nazire izlazak iz nje – poručio je Monti mladima koji danas plaćaju prevelik danak nesposobnosti političara koji su proteklih godina mislili samo na izborne rezultate i nisu imali viziju budućnosti kakvu bi trebali imati državnici. Ponovio je koja je po njemu razlika između političara i državnika: političar gleda na izbore, državnik na budućnost.

Previše se gledalo na to koliko će se glasova dobiti, nije se razmišljalo o budućnosti. A glasovi se mogu dobiti i prigovorima na visinu poreza, a ne obračunom s utajivačima. Monti je po prstima lupio i novinare koji pišu i govore o “lukavcima” (furbi) za one koji izbjegavaju platiti porez, umjesto da ih nazovu “banditima” (fuorilegge). Talijanska televizija RAI je jedan prilog o onima koji izbjegavaju plaćati porez nazvala “L’Italia dei furbi” (Italija lukavaca), umjesto da kaže da su ti ljudi izvan zakona. One koji ne plaćaju porez treba nazivati lopovima, a ne ih slaviti u medijima.

Moglo bi se kritizirati i hrvatske novinare koji su trčeći za tračevima zanemarili pitanje jesu li ti tajkuni bili pošteni prema poreznoj upravi. Na primjer, može se napisati kako je hrvatski tajkun darovao novac hrvatskom nogometnom klubu, ali se ne smije kazati koliko jer je to tajna, a to bi se moglo nazvati sudjelovanjem nadležnih državnih vlasti u kaznenom djelu prikrivanja podataka.

No, je li stvarno “Mladež izgorjela” (Gioventu’ bruciata), kako je na talijanski preveden naslov filma “Buntovnik bez razloga” (Rebel Without a Cause) iz 1955. s Jamesom Deanom u glavnoj ulozi? Monti drži da današnja generacija plaća na svojoj koži greške prijašnjih kratkovidnih vladara. Moralo se znati da raskošni život ne može vječno trajati. Ne samo što o tome postoje stotine i stotine narodnih poslovica, bajki i priča, već nijedna suvremena ekonomija ne uči da se može trošiti više od proizvedenoga te da cijena nije ona koju bismo željeli dobiti za svoj proizvod, već ona koju za taj proizvod možemo dobiti na tržištu.

Ali kada političari kažu da Hrvatska može biti Švicarska (bez rada, samo na lijepe oče), da Hrvati neće biti konobari i kuhari, već direktori hotela (gosti u hotele ne dolaze zbog direktora, već zbog kuhara), da Slavonija može hraniti Europu (a pritom se u navodnjavanje ne ulaže, već se i dalje gleda u nebo), da svi žele ulagati u Hrvatsku (ali ne dao bog da i ulagači zarađuju)... Onda, umjesto da se zasuču rukavi i prione na posao, čeka se da svakome stigne njegov ferrari (kada su prvi Albanci poslije pada Hoxhine diktature stigli na talijansku obalu, pitali su: gdje je moj ferrari?) Albanci su gledali propagandne spotove talijanske televizije. Hrvati su slušali propagandne spotove političara koji su prodavali iluzije i još čekaju njihovo ostvarenje.

Nezaposlenost današnje mladeži (generacije) dijete je 70-ih i 80-ih godina kada je deficit iznosio 12-13 posto i nitko nije govorio ništa, kazao je Monti. Taj godišnji deficit doveo je do državnog duga koji u Italiji iznosi 123 posto BDP-a. Primijenjeno na hrvatski slučaj, nitko nije spočitavao iluzije o Hrvatskoj kao Švicarskoj. Nitko nije htio razbiti taj san i kazati kako treba raditi da bi se došlo do određenog standarda. Izgubljena generacija, buntovnici bez razloga, izgorjela mladež... Nakon što su prodavane iluzije, nemojmo prodavati naslove filmova. Treba kopati da bi se stvorio plod koji će se moći prodati.