Jadranka Kosor je zakon

Što bi tek bilo da predsjednik Ivo Josipović u svom nastupnom govoru, kojem se neprestano treba vraćati, nije rekao kako dugujemo vječnu zahvalnost časnim ljudima koji su se borili za slobodnu i pravednu Hrvatsku da nije toliki naglasak stavio na pravdu i pravednost i da nije obećao sa svima nama stvarati “lijep, poželjan dom svih poštenih ljudi”.

Kakav bi tek dernek bio da toliko toga nije učinjeno u zemlji željnoj pravde, osobito socijalne. Ili da nam oporba nije tako politički zrela pa ne dolijeva ulje na vatru kako je valjda triput u svom obraćanju naciji na HRT-u istakao Onaj Koji Spremno Čeka Preuzeti Vlast, pa da čak i Željko Jovanović vladajuće brani od rušenja na ulici. Na stranu kako bi se to odrazilo na mladu i krhku demokraciju, bilo bi to pogubno prije svega za svu političku elitu koju bi mnogi rado razvlastili od privilegija i moći te ih smjestili razmjerno njihovim zaslugama za sav jad i bijedu koju su djelom i propustom stvorili.

Očito je da, ne samo HDZ, već i oporba prolazi kroz političko minsko polje u kojem nikad ne znaš gdje može puknuti i kakve to posljedice može izazvati. Eto, u što se pretvorio prelazak granice samozatajnog vukovarskog branitelja. Tko bi normalan ikad pomislio da bi agresor na, nadajmo se samo atavističkim ostacima svoga zločina, uspješno mogao provesti pravnu i političku transformaciju organiziranoga sustava zla u milosrdnu vladavinu prava pokazujući pred svjetskom javnošću svoje dobrohotno lice baš prema tom “malom čovjeku”, simbolu najteže žrtve.

Na tom još jednom anticivilizacijskom izokretanju moralnih vrijednosti, o kojem je država šaputala sa susjedima, umjesto da je vrištala po svijetu, i premijerkino najdraže čedo, na kojem je izgradila karijeru i ufala se u bolje sutra, otelo se kontroli. Pa se i njoj otelo da je 2005. putem zakona braniteljima “osigurala respektabilne mirovine”. Očito se pripremila na novinarsko pitanje jer koristeći se izrazom “respektabilne” nije ugrozila dignitet božanstvenih saborskih i dužnosničkih mirovina. Poslanicom “Jadranka Kosor je zakon!” premijerka nije poslala poruku samo puku i braniteljima – tko, kome i na čemu duguje vječnu zahvalnost – već i Saboru.

Sada zastupnici znaju gdje im je mjesto u kosorkraciji. Ipak, dobro je što su im osigurane privilegije, koje su poput Gadafija kadri mučenički čuvati do zadnje kapi svoje krvi. Kakav bi inače kaos bio! Ili da Jadranka Kosor nije najavila zapošljavanje 150.000 ljudi, a da Đuro Popijač broj nezaposlenih nije srezao trećinu. Zbog tih mjera i nužnih rezova ovih dana nije lako biti maćeha. Ali ni Jadranka Kosor. Nepotrebno je sebi život zakomplicirala uporno osvješćujući u mnogima taj osjećaj relaksiranosti te nudeći nezaposlenima nadu kako bi mogli raditi barem kao pastiri. Dok nacija nije bila obuzeta njezinim optimističnim vizijama, šutjelo se i trpjelo. Sada bi svi na ulice, fejsbukovci, studenti, branitelji, seljaci prijete novom bunom...

Opušteni puk bleji, zvecka oružjem, latinskoameričke bubice roje im se po glavi, traže veće plaće, nacionalizirali bi strane banke, otpisali građanima dugove... Iako se živi bolje!? Čemu je dokaz i jaje-revolucija. Gladni ne bi bacali jaja nigdje, osim na tavu, a nekmoli na HDZ. Realniji SDP radije potiče tako voljenog im Mladena Bajića da on zbog Sanaderovih “crnih fondova” zamrzavanjem računa uruši grupu TNT. Jer, ipak to sada traži izgnani Damir Polančec. I sva ta gungula zasad je bez angažmana besposličara o kojima je zborio ministar gospodarstva.

Dobro je i što je neshvaćena ostala ideja ministra Darka Milinovića o uskraćivanju statusa nezaposlenog onima koji dobiju otpremninu, a koja se mogla doraditi obuhvaćanjem i onih koji su imali veće plaće ili uvođenjem kategorije “zaposlenika koji su ostali bez posla”. Njih, ako ni zbog čega drugog, barem iz terminoloških razloga ne bi mogli zvati nezaposlenima. Ovako svi prekobrojno privilegirani tim statusom osjećaju se relaksiranije. Kao da su u Saboru.